Metalni spoj simfonije, ratovanja, epike i etike

Dodavanje folkerskih utjecaja raznim vrstama metala u posljednje je vrijeme postalo toliko učestalo, a moramo priznati i popularno, da su mnogi u tome znali i pretjerivati. A osim toga, svaki bend koji je ubacio i najmanju dozu narodnog melosa u svoju izvornu muziku, odmah je etiketiran kao folk metal.

Takav je slučaj i s finskim Turisasom, kojeg mnogi primarno opisuju upravo takvim. No, po meni, on nije folk metal bend, ili, bolje da se izrazim nije u potpunosti, čak bih rekao niti primarno. Njihovu muziku možda i najbolje opisuje naziv debitanstkog albuma “Battle Metal”, objavljenog prije tri godine.

Dakle, ovo je jedan borbeni, povijesno-vikinško-ratnički heavy metal, s jako velikim simfonijsko-epskim prizvukom. Naravno, zamjetan je i utjecaj nekoliko puta spomenutog folka, i to u pristojnim omjerima, ali u dosta manjim nego bi se to moglo očekivati.

Kako je količina simfonijskih aranžmana izuzetno nazočna, sklon sam povezivanju Turisasa s Rhapsody Of Fire, a u drugom, onom energičnijem, ‘heavijanerskijem’ dijelu ima dosta Manowrara. U izvornom, skandinavskom folku bliski su Ensiferumu, i to pogotovo u dijelovima gdje se križaju čistim i grubim, dubokim, na momente i režećim vokalima, često na rubu deatha, ali i kompletnoj agresiji.

Ono što mi se uvijek dopada i smatram dobrodošlim, angažman je starijih etnoinstrumenata, poput ovdje nazočnih orgulja, frula, harmonika, koje svojim prirodnim soundom itekako doprinose da srednjovjekovno-dramaturški ugođaj što je moguće više dobije na vjerodostojnosti. Naravno, sažimajući ga više s muzičke, nego s one druge, ‘ratne’ strane.

Većina nas smo skloni svaki bend koji koristi klavijature povezivati sa simfonijama, mada to često nije tako. Ovdje je stvar baš suprotna, obzirom da su klavijature i piano dijelovi skladani i aranžirani upravo po uzoru na orkestralnu muziku, u čemu su nedvosmisleno izuzetno pomogli i oni u kojima su, u ovom slučaju sporedne, ne i nebitne uloge pripale zborovima, gudalima i trubama, ali i naratorskim sekvencama.

Ovaj doista krasan album nema slabe kompozicije, a nekako najneuobičajenija je “In The Court Of Jarisleif“, melodična pjesma s harmonikama u glavnoj ulozi i instrumentalnim dijelom jako nalik na kola kakva se plešu kod naših istočnih susjeda. Ali i naravno, s jakim utjecajem metala.

Velika vrijednost svih pjesmama je i ta da u njima ima jako puno kako tekstualnih tako i muzičkih događanja pa ih je jako teško detaljno opisivati, ali zato užitak slušati. Ipak, izdvojit ću još nekoliko, a u prvom redu “A Portage To The Unknown“, pjesmu s ritmičkim izmjenama svih brzina, simpatičnim i simptomatičnim hramonikama, snažnim heavy riffovima, zborski pjevanjem, miksevima clean, snarl i growl vokala, te harmama a la Rhapsody Of Fire.

“Five Hundred And One” također je kvalitetna pjesma sa sličnim karakteristikama, plus prog metal elementima i klavijaturama koje dijelom podsjećaju na The Doorsove. Meni najbolja pjesma je “The Dnieper Rapids“, koja, uz istaknute karakteristike, odlično miksa klavijature i gitare, i to u prog thrash stilu, s dosta tehniciranja, a glavna joj je snaga žensko zborsko pjevanje.

Pravi, veliki finale albuma je osmominutna epska pjesma “Miklagard Overture“, u kojoj je najveći raspon orkestralnog ugođaja, mješovitog zborskog pjevanja, a posebnost je i tipična progresivna izmjena baseva i ritam gitara.