Metalci iz Oza

Prije više od tri desetljeća relacije na metal sceni bile su bitno drukčije nego danas i heavy metal iz Skandinavije nije bio na cijeni kao što je zadnjih 15-ak godina. To je jedan od glavnih razloga što je tako solidan bend kao što je Oz prošao jedva primijećeno na tada moćnoj heavy sceni. Ili bolje reći, ostao je dio undergrounda.

Oz je osnovan još 1977. u Finskoj, ekipa se poslije preselila u Švedsku, objavio je pet albuma, raspao se početkom devedesetih, a ponovno okupio početkom 2010. godine. Od svih albuma najviše je ostao upamćen po drugom, “Fire in the Brain” (1983.), pa i po trećem izdanju “III Warning” (1984.), te je ‘retuširanje’ pjesama s tog izdanja, plus naslovna s EP-a “Turn The Cross Upside Down” (1985.) nekako bio logičan potez.Tu je i nekoliko novih pjesama, pa se tako može razaznati i današnji način Ozova rezoniranja metala. A to je uglavnom klasična heavy shema uz obilje energije, galopirajućih riffova, preciznih solaža, s jakim osloncem na bas sekcije, himničnih refrena, moćnih vokala i mnogo zaraznih melodija na svim razinama. Sound djeluje ‘otočki’, sirovije i prirodnije od sjevernjačke inačice, produkcija je nabrijana, ‘masna’, tako da je old-schoolerima dosta teško razlikovati ovaj bend i smjestiti ga na sjever Europe. Jednostavno rečeno, bez dodatnih komplikacija, album zvuči poput klasičnog pripadnika NWOBHM-a, odnosno Novog vala britanskog heavy metala.

To se najbolje osjeti u pjesmama “Turn The Cross Upside Down“, s vokalnim modulacijama među kojima se nalaze i grublje dionice, “Fire In The Brain“, moćnog srednjeg ritma s jako dobrim soliranjem, te “Gambler“, s izraženim bubnjarskim početkom, vokalnim višeglasjem, nešto ‘jeftinijim’, rockerskijim riffanjem i glammy atmosferom, dok je “Total Metal” saxonovski motoristički heavy-rock naslov prekrcan solažama.

Od novih stvari, koje također djeluju dosta retro, “Dominator” je svakako ta koju treba predložiti, brza, britka, trominutna heavy pjesma, “Burning Leather” sličnih je karakteristika, malo dužeg trajanja, a “Enter Stadium” stadionski je hard-rock s dosta višeglasnih izražavanja.

Uglavnom, jedan sasvim zahvalan album kao podsjetnik da metal u Skandinavaca ima dugu tradiciju i da niti oni nisu bili imuni na pokret koji je pokrenuo cijelu lavinu događanja u glazbenom pravcu koji se razgranao više nego bilo koji. I iznjedrio masu dobrih bendova. Neki su uspjeli u potpunosti, neki manje, neki jako malo, neki skoro nikako. Oz je tu negdje, u sredini.