Metal opera o običnom uredskom štakoru

‘Extreme metal since 1990’ piše na Facebooku talijanskih faca Resurrecturis.

Nije to samo po sebi najbitnije u ovoj priči, koliko pokazuje da i u Italiji – zemlji koja nije baš neka nepresušna meka metal bendova – postoje ljudi koji naprave bend, pokušavaju i pokušavaju, rastu i padaju, razočaravaju se, ali svejedno potraju 25 godina.Nekoliko EP-a tijekom ’90-ih i nekoliko albuma tijekom zadnja dva desetljeća doveli su ih do 4. albuma – “Nazienda“. Kombinacija riječi ‘nacizam’ i ‘azienda’ (talijanski za korporaciju) kreirala je jednu šaroliku kombinaciju svakojakih metala (o tome uskoro) u jednoj apsolutno nesvakidašnjoj temi, odnosno koncepciji.

Inače metalci slože album o dubokoumnim krajevima svijeta, teorijama zavjere, smrti, svemiru ili izmišljenom fantasy svijetu, a Resurrecturis su opisali jedan uštogljeni prokleti dan jednog običnog uredskog štakora. Već imenima pjesama vidi se okvirna tema, a dodatak vremenskog okvira (pogledaj popis pjesama) vodi nas od samog buđenja do ponovnog rezigniranog odlaska na počinak. Nekad na depresivan, a nekad na komičan način.

Sve skupa okupano je spektrom od groove metala, nekakvih prog eskapada, noisea, akustičnih uvoda i death metala. Da, zvuči izgemištirano i teško opisivo i zato ovaj bend nakon dva desetljeća postojanja još jednom pokazuje ‘boli nas kurac!’

Oldfieldovske gitare na “Sleeping With Your Hair Spread Over My Chest” brzo prerastaju u mathcore “The Alarm” i onda se od nekuda budi Mastodon na stvarima kao “On The Way To Work” i “Never Happy“. “Animals In The Meeting Room” ubacuje čak i glasanje majmuna (a s time se mnogi možemo povezati!), a zanimljiva “Col-League-S” odlazi u jedan metal teatar.

Sve se završava sporo, umorno i depresivno. Vjerojatno kako se osjeća i glavni lik ove priče. “Falling Asleep On The Couch” jasno sve govori, a muzika kroz post-apokaliptičnu atmosferu podsjeća na osobno jedan od najboljih metal instrumentala – Darkest Hour-ov “Aequitas Veritas”.

Resurrecturis su sigurno iznenađenje. Album do kojeg onako ‘slučajno’ teško možete doći. Baš zato ih je teško opisati, a bome i shvatiti na prvu. Ali ako se prepustite umjetnosti koja je sigurno prisutna kod ovako iskrenih i dugovječnih bendova – čeka vas metal putovanje za zadovoljni osmijeh na licu.