Iron Mask
Fifth Son Of Winterdoom
Datum izdanja: 08.11.2013.
Izdavač: AFM Records
Žanr: Hard Rock, Power Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Počeci belgijskog Iron Maska sežu u 2002. godinu, kada su objavili prvi studijski album “Revenge Is My Name”, a iskazali se s drugim albumom “Hordes Of The Brave”, gdje je započela suradnja s Oliverom Hartmannom (Avantasia, ex-At Vance), koji je gostovao na tri albuma kao vokal ili član zbora.
Prije trećeg studijskog albuma “Shadows Of The Red Baron” uslijedila je pauza duga četiri godine zbog smrtnog slučaja u obitelji Petrossi.
Ovu petorku iz Bruxellesa čine vokal Mark Boals, gitarist Dushan Petrossi, basist Vassili Moltchanov, klavijaturist Andreas Lindhal i bubnjar Ramy Ali. Novo, peto studijsko izdanje “Fifth Son Of Winterdoom” izašlo je nepune dvije godine nakon albuma “Black As Death”, prvog objavljenog pod etiketom AFM Recordsa i prvog na kojem se bendu priključio vokalist Mark Boals (ex-Yngwie Malmsteem, Ring Of Fire).
“Back Into Mystery” slušatelje uvodi u album emotivnom solažom, a pretvara se u živahnu i melodičnu pjesmu, jednu od tipičnih za Iron Mask. Vokali su tečni i čisti, a melodija je pozitivna i pamtljiva, uz kontrastni, blagi završetak na pianu uz orkestracijske elemente. Energična “Like A Lion In A Cage” se otvara poznatom melodijom, a prerasta u pravi, energični hard rock, potom u brzi solo klavijatura i gitara u power metal stilu, sa nešto žešćim i dubljim vokalima, čime definitivno zvuči bolje od početka albuma.
“One Commandment” započinje opetovanim stilom srednje brzog hard rocka, no prelazi u sporu stvar s teškim riffovima, snažna je i sirova, u stilu klasičnog heavy metala. “Seven Samurai” započinje klavijaturama u stilu orijentale, a potom ostaje brza i agresivnija, s elementima progresive i duplih bas pedala i jedna je od boljih na albumu, uz “Like A Lion In A Cage”, te sporiju “One Commandment”.
“Fifth Son Of Winterdoom“, koja samo imenom podsjeća na čitav arsenal power metal himni, desetominutna je, ujedno i najduža na albumu. U priču uvode zvukovi stopa u snijegu i vukova, te plač novorođenčeta, a potom se uključuju sporije, atmosferične note flauta i orkestracija. No nakon toga, ovaj naslovni epik se uglavnom ponavlja, od vesele i ljigave power melodije, preko prijelaza do baladnog tona, te završetkom srednje brzim riffovima.
“Rock Religion” je naravno, antemska, power himna, koja svojim naslovom i tekstovima, uz tipičniju i živahniju rock “Angel Eyes, Demon Soul”, te “Back Into Mystery” dobrano odskače od tematike ostalih pjesama, no pršti pozitivnom energijom i pamtljivim refrenom. “Father Farewell” je posvećena preminulom ocu Dushana Petrossia, a započinje laganim gitarskim notama i pozadinskim orkestracijama, te do kraja pjesme, uz nešto žešće riffove, ostaje spora i melankolična.
U “Reconquistu 1492”, uvode gitare španjolskog prizvuka a zatim riffovi u istoj melodiji u trajanju od preko dvije minute, dok je vokalno nešto sporija i epičnijeg prizvuka. Druga pjesma po trajanju, skoro osam minuta, “The Picture Of Dorian Grey”, nakon instrumentalnog početka, prerasta u stvar s brzim riffovima i klavijaturama, dok istovremeno nije previše catchy kao ostatak pjesama.
“Fifth Son Of Winterdoom” je dobro isproducirana, provjerena kombinacija ponekad klišejnih melodija power metala i neo-klasičnog metala. Sve iskorištene glazbene značajke su solidno izvedene, posebno od strane jako dobrog Dushana Petrossia i vokala Marka Boalsa, no zbog određene predvidljivosti i dojma već preslušanog materijala, nisu ništa puno više od solidnog.