Melodični i najbolji

Jednostavno rečeno – superioran pop-bend. Doduše, nazvati svoju prvu veliku kompilaciju “Best of” malo zvuči preko ‘neke stvari’, no s druge strane The Cardigans su oduvijek voljeli jednostavnost pa im i odabir naslova nije za zamjeriti – jer čemu suvišna filozofija? Ovdje toga nema – samo jezik koji razumiju i sretno i nesretno zaljubljeni, kao i oni s pomaknutijim smislom za romantiku.

I dok će se jedni nanovo rastapati poput mliječne čokolade – preslušavajući svoje omiljene, dobro znane hitove, onima drugima, koji do sada nisu imali prilike upoznati se s ili pružiti tu istu priliku simpatičnoj švedskoj petorci, ova će retrospektiva poslužiti i više nego kao idealan uvid u bogatu diskografiju benda, koji se uz pregršt izvrsnih studijskih albuma, zahvaljujući upravo ova 22 razloga, ubraja među indie-veterane novog doba.

Zavidan presjek karijere s hitovima, poredanim svojim adekvatnim kronološkim redom, pokazuje koliko se pjesme međusobno dobro nadovezuju unatoč svojim vremenskim razlikama i finim nadogradnjama, kojima The Cardigans ne odaju previše svoju ‘švedsku narav’, ali opet ne ostavljaju ni previše prostora neiscrpnoj i vječno prevladavajućoj britanskoj ili njoj skladnoj američkoj indie-sceni.

Polovicom devedesetih prvi osobni susret s glazbom The Cardigans dogodio se zahvaljujući predivnom, drugom pop-albumu grupe – “Life“. Upravo kako mu i naslov kaže – pun života, mladenačke energije i neopterećen težinom problema na ovoj nesretnoj planeti, “Life” je komotno mogao stajati kao zasebni ‘best of’, puno prije ove službene, rekli bismo – nužne kompilacije koja inzistira na svojem redajućem glazbenom vremeplovu.

Nasmijana klizačica s naslovnice omota koji je urađen u maniri tjednika za zdravlje i život uz naziv ‘The Cardigans’ na prvi pogled osvojila je i prije nego što je glazba uopće dospjela u uši. ‘Tko su The Cardigans? Kako zvuče? Odakle dolaze?’ – bila su pitanja…

Vizualni štimung (zimskih) olimpijskih igara dotičnog izdanja možda je indirektno i ukazivao na Skandinaviju – u to vrijeme indie-trend baziran na ostavštini jednih Pixies, Nirvana ili The Stone Roses, pojačan novom generacijom imena poput Suede, Blur, Oasis ili Radiohead, stvarao je novu okosnicu struje u koju su se The Cardigans savršeno uklopili kao svojevrsni outsajderi sa svojim lepršavim melodičnim pjesmama (od kojih je grijeh ne izdvojiti i “Hey! Get Out of My Way” ili fenomenalni “Tomorrow”- za koje je velika šteta što i tih dragulja nema na ovoj kompilaciji).

Službeno gledano – “Best Of” The Cardigans možda ne predstavlja neki revolucionarniji potez osim podsjetnika nužnog za popunjavanje vremenskih rupa – posebno ako uzmemo u obzir da je grupa svojim regularnim singl-izdanjima dodavala i pokoju b-stranu ili remiks. “Best of” je tako mogao zaživjeti u puno konkretnijoj varijanti s momentima koji nisu nužno dostizali vrtoglave visine ovdje zastupljenih uspješnica.

Ovitak urađen u duhovitoj maniri kopiranog CD-a, iskazuje dozu cinizma spram realnog stanja stvari – čemu luksuzni omot za retrospektivnu kompilaciju kad će ista ionako završiti u obliku CD-R kopije s tek ispisanim popisom pjesama…

Zgodan je i osvrt grupe na samu glazbenu industriju koja, ne bi li privukla više interesenata, često pribjegava frazama poput ‘Limited edition’ – u vlastitom slučaju, The Cardigans su se poigrali tom marketinškom strategijom i na kompilaciju hitova uvrstili jedan “Bonus Track” koji jedva da traje dvadesetak sekundi i predstavlja pravi mali, hvale vrijedan, duhoviti eksperiment (inače, dotična tema uvrštena je na francusku verziju njihovog posljednjeg velikog albuma – “Super Extra Gravity” iz 2005.).

Šarenilo Memorabilije pak, kakvo je za očekivati da vrišti s naslovnice nečijeg albuma (prisjetimo se duhovite varijante s kompilacijom Supergrass od prije par godina), ipak je diskretno nanizano na unutrašnjem dijelu knjižice – sam pogled daje do znanja koliko su The Cardigans estetski i u glazbenom i vizualnom pogledu bili i ostali potkovani.

Iz cijelog predloška jasno je da ova grupa svoje desetljeće i pol njeguje jedan vlastiti zvuk, fino doziran, odsviran s pažnjom, bez pretjerivanja i nepotrebnih naglašavanja nekakve žestine ili kreiranja isforsiranog imidža.

Zvučali nevino ili malo manje nevino, na svoj način dostojanstveno su obilježili devedesete i sasvim uvjerljivo uplovili u dvadeset i prvo stoljeće. Njihov pop ima puno dodirnih točaka s nekim drugim ali na svoj način oni tu činjenicu tako vješto uspjevaju potisnuti u drugi plan.

U prvom planu je samo dobra glazba kojom, plešući i slušajući je, ubijanje vremena ostaje tako zabavno.