Mooncry
A Mirror's Diary
Datum izdanja: 06.12.2013.
Izdavač: SAOL / H'Art / Zebralution
Žanr: Heavy Metal, Power Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Njemačka pokrajina Baden-Württemberg na metalnu je scenu 2006. godine odaslala još jedan bend, koji je 2008. objavio debi album “Legacy Of Hope”, dvije godine kasnije “Rivers Of Heart”, da bi u konačnici stiglo i treće izdanje, “A Mirror’s Diary”.
Odskočna daska bio je drugi album “Rivers Of Heart” nakon kojeg su
uslijedile svirke s poznatijim metal imenima, a heavy metal magazin
Stormbringer proglasio je spomenuto izdanje albumom, a bend iznenađenjem
godine. Logički korak bila je ‘potraga’ za njegovim nasljednikom, koji
je stigao nakon poduže pauze.
Sound je poprilično mračan, atmosfera mistična, romantičarski melankolično-depresivna, u potpunoj simbiozi s tematskim opredjeljenjem pjesama. Hevijanerizirani gitarski riffovi su potentni, snažni, sabijeni, bubnjevi uglavnom metodički, ali probitačni, s obiljem eruptivnih duplih bas dionica, a klavijature, uz neoprogresivi podložne prateće ambijentalne ritmike, u najvećem se dijelu izražavaju naglašenim orkestralnim soundom. Salijeve vokale odlikuje raznovrsnost, energičnost, čak agresivnost, u kontinuitetu budu mračni, kombiniraju izrazito duboke, grube clean dijelove sa growlom i profiltriranim cleanovima, uz svesrdnu pomoć, prije svega zborskih, a nešto manje i solističkih pratnji.
Pjesme su uglavnom srednjih ritmova, dosta ozbiljnih tonova, s tek pokojim raspuštenijim, power metalu svojstvenim, epskim refrenskim himničnostima (“Burning Curtains“), kompleksne su, kompaktne, a neke dobrim dijelom izgrađene po progresivnim normativima, poput “A Mirror’s Diary“, koja u sebi sadrži skoro sve navedeno, plus krajnje emotivne solaže i akustike, a k tome je i poliritmičke orijentacije.
Početak uz zbor i dupli bubanj sporog ritma koji s vremenom ubrzava, kontinuirano grube vokale, steroidizirane riffove i opetovanost zborova i urnebesnije bubnjanje karakteristike su stvari “Puppet Crow“, a oblačni, kaotični uvod, goropadni srednji ritam, režeće-prijeteći vokali, melodijski kontinuiteti, orkestralni interludij dio su naslova “Defamed Pride“. Industrijalizirane kaotičnosti uočavamo i u “A Thousand Lives“, pjesmi srednjeg ritma s dugim, izbočenim solom, čega pomalo nedostaje na albumu, kombinaciju metalnih, orijentalnih, orkestralnih i zborskih tonova donose “Scylla” i “Pictures Of Thee“, koju odlikuje interludij s krasnim izmjenama linija bas i akustičnih gitara, od kojih je u najvećem dijelu satkana balada “The Beast Within Me“. Laganijih je ritmova i “Angel Of Darkness“, nanovo snimljena verzija pjesme objavljene na debi albumu.
Zanimljiv je ovo, napet, univerzalan, konstruktivan i homogeni album, koji bi svoje društvo mogao pronaći među ljubiteljima nekoliko glazbenih pravaca, uglavnom navedenih u stilskom opisu albuma. Nije da je donio neki novi vjetar koji će s metalne scene otpuhati sve što ne valja, ali da ima više pozitivnog nego negativnog potencijala, te da mu je dosta teško naći neke ozbiljnije zamjerke, to je nešto što mu se ne može osporiti.