Megan Thee Stallion “SUGA EP”: Novi svijet Hot Girl Meg

Početkom mjeseca (ožujak) Megan Thee Stallion zatekla se u pravnim neredima zahvaljujući izjavi da ju diskografska kuća (1501 Certified Entertainment) sprječava u izdavanju novih pjesama, time i projekata. Ubrzo nakon, Hot Girl Meg podnijela je tužbu u nadi raskida ugovora – molbu na koju je designirani sudac odgovorio uvođenjem privremene zabrane pristupa (protiv kuće) što je posljedično otvorilo priliku oslobađanja nove glazbe. Stvorena entropija odgodila je zamišljen debi album do eventualnog razrješenja situacije (potpisivanja novog ugovora s drugom strankom), dok je osvojen vremenski okvir iskorišten za održavanje hype-a novom extended play pločom. Kao kompilacija usredotočenih i zadovoljavajućih trenutaka, “SUGA EP“ nadograđuje na već impresivan diskografski niz jedne od tehnički najtalentiranijih izvođača suvremenog hip hopa (“TINA SNOW EP“, “Fever“) te predstavlja slatki zalogaj na putu do glavnog obroka.

Kao što je bio slučaj s prethodnim izdanjima, “SUGA“ nas upoznaje s krhotinom Meganinog razlomljenog identiteta – alter egom po kojem je projekt i dobio ime. Višeznačna forma osobnosti, uz pouzdanu i neslomljivu Tinu Snow te ‘otvorenu’ Hot Girl Meg (“Fever“), dobiva novo pročelje – bojano nesigurnostima i emocionalnim ranjivostima. Spomenuti pokušaji prepuštanja intimi glazbeno čine potpuno opravdan iskorak u melodični hip hop i r&b (viđen na “Best You Ever Had“ s prošlogodišnjeg mixtape-a), osobito nakon smrti majke i bake u veoma kratkom rasponu. Na “SUGA“ se zapravo može gledati kao na terapiju pri kojoj karakterno različiti produkti jedinstvene psihe pružaju utjehu slomljenoj djevojci na pragu samoće. Izvedbeno, sva tri lika se sporadično izmjenjuju u iznošenju njima prepoznatljivih manira, vokalnih infleksija i struktura rime (Suga se uvodi kao protagonist nakon prve trećine djela).

Naravno, kao nedovršeni proizvod studijskog ciklusa, EP ne uspijeva u potpunosti prenijeti slojevitost karakterne složenosti na medij (niti razraditi pojedinačne likove do uvjerljive mjere). Također, sva emotivna izlaganja više se čitaju kao ekshibicije mogućnosti nego kao promišljen nastavak koncepta – uvođenje novog elementa (alter ego) u sustav čije će postojanje tek naknadno dobiti zasluženo objašnjenje. No, uz svu pravnu strku i vremensku ograničenost, mislim da se može zažmiriti na pojedine nedorečenosti, osobito jer većina pjesama ovdje rastura na osnovnoj razini. I više od ičega, “SUGA“ se ponaša poput mozaika zadnjih tragova umjetničine prošlosti u trenutku kada se svijet oko nje drastično mijenja.

Projekt započinje na izrazito samopouzdan način uz pomoć direktnih i neobuzdanih “Ain’t Equal“ te “Savage“. Beatovi na obje pjesme dozvoljavaju izmjene u flowu i stupnju agresije (“Ain’t Equal“) te ležernu, ali dominantnu prisutnost (“Savage“). Sljedeća “Captain Hook“ priziva vrelu magiju Hot Girl Meg (užasno komičan +18 moment), dok je “B.I.T.C.H.“ prvi banger u Suga arsenalu. Nadalje, dvije završne kompozicije “Crying In The Car“ te “What I Need“, iako suviše utopljene u auto tuneu“, zatvaraju album emotivno zrelijim stihovima. Od nedostataka bi se trebali spomenuti zaigrana, ali naposljetku nedovršena “Rich“ te neupečatljiva “Stop Playing“ (“Hit My Phone“ živi u limbu dvije krajnosti). Usprkos tome, “SUGA EP“ ponovno dokazuje kako Megan s lakoćom nadilazi većinu kolega (s obzirom na tehničke sposobnosti, ambiciju, itd…) te da je potrebno zbilja malo do ostvarenja punog potencijala.