Međuzona ranog post-punka

Interzone je osnovan 2007. na bazi glazbenika mnogih zagrebačkih bendova kao što su Cry Babies, Greasesballs, Minus Cway i Neboyse, a djeluju kao trio gitara-vokal, bas i bubnjevi.

Bend je nedavno izdao svoj prvijenac istog naziva kojim se predstavljaju široj javnosti. Kroz “Interzone” se osjećaju uzori benda koji sežu u najranije dane new-wavea i post-punka, a i cijela produkcija malo je prebačena u retro štih čime će ovaj album možda malo zazvučati zastarjelo, iako je izdan pred samo koji mjesec. Ta eventualna zastarjelost u zvuku nikako nije loša stvar jer retro revival traje već godinama, a Interzoneu vrlo dobro odgovara takvo okruženje.Okvir u kojem Interzone balansiraju je XTC i Gang of Four zaraženi s virusom Joy Divisiona uz jednostavne, ali i efektne melodije koje se najčešće sastoje od svega nekoliko akorda. Time su dobili zaraznu i plesnu atmosferu pjesama koja će sigurno pomoći u radiofoničnosti pjesama i samog albuma.Pjesme su na hrvatskom jeziku, a samim time i mnogo podložnije komentiranju. Raznoliki presjek možda malo neuobičajenih tema daje nam do znanja da Interzone ne želi biti samo još jedan u nizu sterilnih bendova kojemu je na pameti pjevati samo o (nesretnoj) ljubavi i time sakupiti nesretnu fanovsku bazu. Pjesma poput “Jurij Gagarin” tome najviše ide u prilog.

Nekoliko pjesama zbog svoje ritmičnosti iskazuje da bi album “Interzone” mogao iskočiti iz mora albuma koji su izdani pred kraj godine, ali za nešto veći uspjeh trebali bi se ‘prodati’ što im nikako ne želim jer pjesme poput “Jupiter” će prije ili kasnije morati iskočiti, budući da vrlo malo zaostaju za npr. ranim Franz Ferdinandom.

“Interzone” je zanimljiv album koji ima svojih prednosti (dobre pjesme, zarazne melodije, zaigran ritam, neuobičajeni tekstovi…), ali i mana (možda malo previše retra u zvuku, neuobičajeni tekstovi, jednostavna vokalna interpretacija…), pa će krajnji uspjeh ovisiti isključivo o njima, kako će se progurati svirkama i time opčiniti medije jer danas ipak previše toga ovisi o njihovom ‘lajkanju’.

Start je zanimljiv, posebno pojedini dijelovi kao što je ubacivanje teme iz omiljenog crtića “Baltazar” u “Platani“, pa vjerujem da ima nade za bend kao što je Interzone. Ako će tu energiju uspjeti prenijeti i van studija, mogli bismo početi pričati da smo dobili jedan od najzanimljivijih novovalnih bendova koji kasne za svojim vremenom 30-ak godina.