Matija Dedić
Male ljubavi... Susreti
Datum izdanja: 01.04.2017.
Izdavač: Croatia Records
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Svojevrsni nastavak albuma “Matija svira Arsena” gotovo je u potpunosti uspješan kao i album prethodnik. Ako je naslov “Matija svira Arsena” pogođen, “Male ljubavi” daje krivi smjer, asocira na Duricu iz stripa Ivice Bednjanca.
Na ovom albumu nema ničeg stripovskog i infantilnog, naprotiv, više zvuči kao da je iz nekog paralelnog svemira. Matija Dedić zvuči kao da mu je pokojni ćaća imao dvostruko slijepu audiciju za pijaniste, i da je na toj audiciji odabran baš Dedić junior, glavom i tipkama, a onda je Arsen mladog “padawana” (za one manje familijarne s “Ratovima zvijezda” – učenika) postrojio i dao mu par godina da radi samo na svom unutarnjem miru kako bi sa svijetle strane “sile” ponovo izgradio vlastiti izričaj.
Matiju su te skladbe očito dugo proganjale i sad je nekako kucnuo čas da ih složi u pročišćenom i intimističkom ugođaju oko kojeg si je dao “štofa” da opća mjesta ovdašnje popularne kulture, dakle vječne pjesme koje su pjevali Oliver, Jadranka Stojaković, Kemal Monteno, Gibonni, Himzo Polovina, Meri Cetinić, Gabi Novak, Arsen i drugi pretvori u melodije svog srca. Suradnici Merima Ključo, Stanislav Kovačić, Alen Svetopetrić i Silvije Pasarić odradili su dobar posao, podržali “padawana” i pomogli mu rasti u “sili” ponovno se igrajući starim “puzzlama”. Ključo je bljesnula na “Otkako te ne volim”, koja je zasjala kao zagubljena pjesma iz starog perzijskog kraljevstva. Druga ključna prerada je “O mladosti”, dijalog čelista Kovačića i Dedića zadržava tragiku originala, nevjerojatno je koliko je sviranje Dedića i Kovačića istovremeno precizno i sugestivno. Uza sjajnu tehniku, Dedić prvenstveno svira srcem.
“Što te nema” u verziji Dedića i Zorana Predina na vokalu objavljena je 2011. na albumu “Tragovi u sjeti”, a ovdje je prikazana u varijanti s Merimom Ključo. “Vraćam se” je svoj klavirski debi imala na DVD-u “Matija svira Arsena – Live in ZKM”.
Zaključna “Divji cvit”, unatoč delikatnom pikanju, i dalje nije izgubila niti uncu svoje žestine – uvijek mi se činilo da je ta pjesma kao stvorena da je obradi neki punk-rock sastav. Eto, s potpuno druge strane spektra pjesmi je pristupio Dedić i dao joj nezaboravno “čitanje”.
S ovim albumom Matija Dedić se svrstava u kategoriju glazbenika koji su apsolutno nezahvalni i nezanimljivi za novinare – Dedić i njemu slični će biti medijska senzacija kad snime loš album.
