Maštovito spajanje jazza s klasikom

Tenor saksofonist nježnog tona i osebujnog pristupa improvizaciji Stan Getz je bio poznat po eksperimentiranju i suradnji sa glazbenicima raznih opredjeljenja čime je obogaćivao jazz glazbu. Tako joj je davao nove smjernice aktivno sudjelujući u njezinu razvoju i stilskom grananju. Jedan od najznačajnijih doprinosa dao je kroz suradnja s brazilskim glazbenicima početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća kada je spajao jazz sa sambom kreiravši novi stil poznat pod nazivom bossa nova.

To mu je donijelo veću popularnost nego sve što je do tada napravio kao svirač u big bandovima, solist – prema mišljenju mnogih najbolji tenor saksofonist u povijesti – i kao vođa sastava poznat po cool pristupu. No, u tom je razdoblju snimio i jedan posve drukčiji album, ponovno spajajući jazz s drugom vrstom glazbe – klasikom. Ideja nije bila revolucionarna niti nova, naime third stream je pustio korijenje još u pedesetima, ali pristup glazbenom materijalu svakako jest.

Glazbu za ovaj projekt napisao je i aranžirao Edward Ernest “Eddie” Sauter, a uz Stana Getza kao solista nastupaju vokalisti, te veliki gudački orkestar čiju okosnicu čine članovi Beaux Arts String Quarteta. Orkestrom je na snimanju ravnao Hershy Kay. Jedino što je pouzdano poznato vrijeme je snimanja koje se proteže kroz drugu polovicu 1961., lokacija se naslućuje, mogao bi biti Webster Hall u New Yorku, a postava je tek djelomično poznata.

Najdojmljivija je izvedba skladbe “I’m Late, I’m Late“, jedine u kojoj svira bubnjar. Uz gudački orkestar, koji nema samo prateću ulogu, već svira angažirano, ponekad dramatično – a la Bartok, u jednom žustrom dvoboju improviziraju bubnjar Roy Haynes i saksofonist Stan Getz. I u ostalim brojevima isprepliće se, čas sjetan, a čas agresivan tenor saksofon s gudačima koji svojim virtuoznim muziciranjem mijenjaju raspoloženja i prate saksofonista ili mu se ‘suprotstavljaju’ savršeno se nadopunjujući.

Ovaj projekt donosi nešto više od albuma koje su snimili brojni poznati jazzisti uz pratnju gudača, što se može zahvaliti prvenstveno maštovitim aranžmanima, te odličnoj izvedbi orkestra, kao i Stana Getza koji se izvrsno prilagodio zadanom glazbenom materijalu.

Davor Hrvoj