Mastodon: Bačena kost onima koji su htjeli još

Suze radosnice potekle su kad je stigla vijest da Mastodon zbilja namjerava objaviti taj misteriozni album “na kojem je radio samo Brent Hinds, dok su ostali momci pripremali novi album (kojeg Hinds još nije ni čuo)”. O albumu zvanom “Cold Dark Place” bilo je govora još u veljači ove godine, taman kad se atmosfera zakuhtavala s nadolazećim “Emperor of Sand”, no prema Hindsu to je trebao biti njegov prvi solo album. Premda mitskom Hindsu ne treba svaku izrečenu uzeti za ozbiljno, čovjek je ovog puta zbilja bio na tragu nečega. Djelomice, barem…

Ispostavilo se da se ipak ne radi o albumu, već o tek četiri pjesme od kojih su tri nastale još za vrijeme snimanja “Once More ‘Round The Sun” 2014. godine, dok jedna iz današnje perspektive ispada kao ostatak s “Emperor of Sand” sessiona. Bilo je govora da se tu radi o materijalu kojeg je Hinds snimao uz pomoć kolega iz benda, Troya Sandersa i Branna Dailora, ali ne i Billa Kellihera. Pa prema tome, zašto sve to ipak pod imenom Mastodon, a ne Brent Hinds, do daljnjeg ostaje misterij.

“Cold Dark Place” donosi nepune 22 minute nove doze Mastodona, ili kako tko uzme. Koliko god da ne mogu smisliti ikakva EP izdanja, svaki rad ovih majstora zanata ovim je ušima od metala itekako dobrodošao. A obzirom kako je ovogodišnji “Emperor of Sand” nadmašio velika očekivanja, više od navedene minutaže možda bi bilo čak i previše za jednu jedinu godinu.

Što je dakle “Cold Dark Place”? Najpreciznije bi bilo reći kako je to Mastodon po receptu Brenta Hindsa. Dakle, onaj Mastodon koji je manje metalan. A to u slučaju Mastodona zbilja da jedva išta znači. Kroz četiri pjesme provlači se relativno mračna, hladnjikava i sumorna atmosfera (soundtrack “White Walker” ovdje bi se slobodno mogao uklopiti), a sveukupna izvedba je melodična, elegična i progresivna. Pa iako ovdje nema govora o primjerice onoj frenetičnoj progresivi iz faze “Blood Mountain”, Mastodon, preciznije Brent Hinds, svejedno opet isporučuje više nego pristojnu dozu prepoznatljivih akorda s dinamičnim i kreativnim izmjenama istih.

Uvodna “North Side Star” tako nikako ne razočarava. Unatoč središnjim pop-metal catchy segmentima, struktura cijele pjesme istkana je van svake šablone i to je ona majstorija zbog koje je Mastodon teško ne voljeti. Isti recept slijedi i melankolična “Blue Walsh”, dok se najavni singl “Toe to Toes”, koji predstavlja onaj dobro znani radijski i sporni “Curl of the Burl/Show Yourself” Mastodon, uz ostale tri pjesme ovdje jedva i nikako uklapa.

Naslovnom pjesmom vraća se hladna atmosfera s kojom bez diskusije nema zafrkancije. Najvizualnija od svih “Cold Dark Place” odlična je odjavna špica ove Mastodonove tj. Hindsove intrigantne i kriminalno kratke, pa tako i nedorečene muzičke cjeline. Možda bi bilo bolje da je čovjek još neko vrijeme snimao svoj materijal te nakon nekog vremena zbilja objavio solo album. Pa bio to derivat Mastodona ili ne.

A za detaljan uvid u kreativnu moć ovog benda daleko bi najbolje bilo konzultirati još uvijek aktualni i premoćni “Emperor of Sand”, dok bi “Cold Dark Place” najbolje bilo uhvatiti kao kost bačenu onima koji su htjeli još.