Massimo: Sada je vrijeme da se promijeni

Ima već 15 godina kako je karijera Massima Savića doživjela novi uzlet. Počelo je s 2003. i večerima posvećenim Arsenu Dediću, nastavilo se s “Vještinom” naredne godine, i ovu dekadu i pol Massimo se čvrsto držao srednjostrujaškog popa, koristeći različite začine po potrebi, bilo da je riječ o duetima, obradama ili autorskim pjesmama skovanim baš za njega. “Sada” se po svojoj strukturi oslanja na “1 dan ljubavi” i “Dodirni me slučajno“. Savić nastavlja komunicirati sa svojom prilično heterogenim publikom, onom koja voli njegov zabavnoglazbeni i onom koja više voli njegov rockerski dio, uglavnom ljubavnim pjesmama. Album su producirali trojica iskusnih profesionalaca (Bratoš, Martinjak, Popeskić) što postavlja pitanje je li se više postigla različitost u zvuku ili kompromiserstvo. Po osobnom mišljenju, više ovo drugo.

Kao i njegovi prethodnici, “Sada” vrluda po svojoj kvaliteti. U trajanju od skoro sat vremena ostavlja slušatelja u prilično ravnodušnom stanju jer nije donio ništa novog što nismo čuli ranije. To je svilenkasta produkcija, nešto naglašenije elektronike, jasan i izražajan Massimov vokal i dobra svirka s jednako takvim pratećim vokalima. Najjači aduti su već ispucani u javnost: “Nek ti plove brodovi”, “1000 ljudi” i “Nama se nikud ne žuri” (potonja je kolaboracija s grupom Vatra) okupirale su radijski eter.

Lijepo je čuti pjesme premalo prepoznatog Sandra Bastiančića (“Paranormalan” i “Jedan potez previše”), zgodna je i “Anđeli u dvoje” a ostalo ipak, unatoč trudu svih uključenih, pa i Massima, nema prepoznatljivost i oštricu potrebnu za pjevača prve hrvatske pop lige. Doduše, “Lice varalice” se uspinje po top listama, no tko mi je kriv kad me dotična stvar nije oduševila. Zaključak? Potrebno je osvježavanje u pjesmama i zvuku, a i pjesme mlađe kantautorske generacije (Voland Le Mat, Nina Romić…) bi mogle dati potrebno osvježenje.

Massimo će s ovim albumom potvrditi svoj status, a što dalje – ukus publike je nepredvidiv.