Marr donio zrelost

Johnny Marr je pravi kit, iskusan glazbenik koji se potvrdio još kao mladić u kombinaciji s Morrisseyem u legendarnim The Smithsima, a posljednjih godina uživa u stečenoj slavi gostujući, bolje rečeno pridružujući se svojim omiljenim mladim (mlađim) bendovima pa je tako zapažena njegova uloga na odličnom posljednjem albumu Modest Mousea, dok se sada ukrpao jednom od najboljih britanskih ‘milenijskih’ indie rockera, bendu The Cribs.

Ovakva kombinacija mogla je završiti katastrofalno, budući da po godinama Marr može biti otac braći Jarman, ali na svu sreću The Cribsi nisu odustali od svoje furke, nego su je znalački uspjeli nadograditi s Marrovim forama pa “Ignore The Ignorant” zvuči kao odrastanje The Cribsa, nešto slično što je “Because Of The Times” bio za Kings of Leon.

“Ignore The Ignorant” čini 12 skladbi koje su tipične bendovske pjesme malo provučene kroz The Smiths zvuk, tek toliko da se on osjeti. Glazbene podloge su općenito šireg spektra nego prije, mnogo se više bavilo njihovom višeslojnošću što je i logično, budući da su sad dvije gitare u bendu.

Ranije, dok su bili još ‘mali’ garažni bend, The Cribse je odlikovala odlična nit za melodiju koju nisu nimalo izgubili do današnjeg dana, već dapače, uspjeli su je nadograditi pa je “Ignore The Ignorant” pravo malo remek-djelo po tom pogledu, makar se izgubio dio draži zbog manjka razbarušenih tema što je glavni minus albumu.

U “We Were Aborted” se najviše osjeća utjecaj Marra zbog unošenja melankoličnog riffa kojeg su potom braća Jarman rasturili do krajnjih granica. Odličan početak i navlakuša za daljnje preslušavanje albuma koji vas ne može razočarati.

Odmah do nje je stavljen najavni singl “Cheat On Me” u kojem se ponovno izvrsno uočava pogođena kemija pa ne čudi što je odabrana za službeno otvaranje albuma, dok je “We Share The Same Skies” jedna od najosunčanijih i najoptimističnijih pjesama koja bi mogla postati najupečatljivija pjesma s albuma zbog toga što malo vuče na rani New Order.

Zrelost, odnosno odrastanje The Cribsa vrlo dobro se može uočiti u prve tri spomenute pjesme, ali pravi zaključak da se bend odlijepio od etikete još jednog otočkog indie rock bendića pokazuje “City Of Bugs” koja na mračnu atmosferu nadograđuje bljesak gitara u šest i pol minutnu skladbu koje se ne bi postidjeli niti bendovi tipa Sonic Youth. Definitivno jedan od vrhunaca “Ignore The Ignorant”.

Mnogima bi bilo ovo dovoljno, nalijepiti nekoliko pravih pjesama na početak albuma gdje svaki slušatelj daje najviše pozornosti prilikom preslušavanja, a ostalo nakrcati smećem pa se nadati uspjehu, ali The Cribsi i Johnny Marr nikad nisu bili takvi i nadam se da neće takvima postati, jer do kraja albuma se nalazi još niz pjesama koje odišu emocijama, energijom i melodijom koja je toliko nedostižna većini britanskih wannabe indie rockera. Od ovog ‘ostatka’, svakako treba izdvojiti “Victim Of Mass Production” koja je još jedna pjesma koji bi mogla postati zicer za hit-singl.

Na Otoku su vrlo brzo došli do kultnog statusa (prošle godine Q magazine ih je proglasio bendom s najvećim kultnim sljedbeništvom), a svakim daljnjim radom ga potvrđuju pa ne čudi da se za njih trgaju face kao što su Johnny Marr ili Alex Kapranos koji im je producirao prošli album “Men’s Needs, Women’s Needs, Whatever“. S “Ignore The Ignorant” su napravili još jedan siguran korak dalje pa će se sljedbeništvo, siguran sam, još više povećati.

Definitivno drugačiji, ali opet svoji, The Cribsi su pokazali da s novim albumom bez brige mogu stati u rang s najvećim indie rock atrakcijama s Otoka, a mnoge od njih i brutalno deru.