Marlon Williams: Smijeh i plač kao bistrenje iluzija

    193

    Marlon Williams

    Make Way For Love

    Datum izdanja: 16.02.2018.

    Izdavač: Dead Oceans

    Žanr: Indie Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1.Come To Me
    2.What’s Chasing You
    3.Beatiful Dress
    4.Party Boy
    5.Can I Call You
    6.Love Is A Terrible Thing
    7.I Know A Jeweller
    8.I Didn’t Make A Plan
    9.The Fire Of Love
    10.Nobody Gets What They Want Anymore (feat. Aldous Harding)
    11.Make Way For Love

    Iako uvodna pjesma “Come To Me” sugestivno priziva britanskog majstora melankolije, kako album odmiče, pokazuje se da bi Marlon Williams trebao odraditi još mnogo sati ‘dopunske nastave’ da bi svoj zvuk uspio izbrusiti u maniri Richarda Hawleyja. Sugestivnost je za njegov drugi studijski album “Make Way For Love” naprosto dvosjekli mač.

    Usporedba s Hawleyjem je pozitivna, svakako afirmira Williamsov kreativni potencijal, ali, istovremeno, baš se zbog nje stvaraju očekivanja koja, upravo suprotno, guše autorski potpis ovog mlađahnog Novozelanđanina. Odjeci hawleyjevskih melodija prisutni su još, ili namjerno ili je pak svaka slučajnost slučajna, u sljedeće dvije pjesme, “What’s Chasing You” i “Beatiful Dress”, a zatim slijedi ne samo promjena glazbenog senzibiliteta, nego i onog sadržajnog: plač i pustoš napuklog srca. Taj monotoni i razdražljivi falset sada djeluje kao neuspjela parodija Hawleya.

    Muziku podržava

    Slučajnost ili ne, jer impersonalnost ipak dolazi s iskustvom, Marlon je album navodno objavio nakon prekida romantičnog odnosa s drugom Novozelanđankom oko koje se još uvijek ne sliježe medijski hype, niti blijedi sjaj titule ‘nova PJ’. Riječ je dakako o glazbenici Aldous Harding, ujedno i gošći na albumu u pjesmi, ironičnog li naziva, “Nobody Gets What They Want Anymore”.

    Naziv albuma možda daje naslutiti pejorativno značenje katarze, bistrenje starih iluzija kako bi se emotivni i misaoni prostor očistio od nereda i pripremio za neku novu dimenziju ljubavi, ili pak neke nove iluzije, ali kao glazbena cjelina “Make Way For Love” dokazuje da je Marlon trebao prespavati još koju večer prije nego je ušao u studio. Umjesto valova kreativnosti, tuga je donijela tek ustajalu vodu prosječnosti.

    Već spomenuti niz “Come to Me”, “What’s Chasing You”, “Beatiful Dress” otvara album s opravdano velikim ambicijama, budući da spomenute pjesme, uz “Nobody Gets What They Want Anymore” i naslovnu “Make Way For Love” predstavljaju okosnicu kvalitete, kako glazbeno, tako i tekstualno.

    Melodičnost se ovdje pomno gradi uz gitare, violine, prigušene bubnjeve, klavijature, te solidno ispričanu priču o usponima i padovima ljubavnog odnosa, snovima, željama, kao i strahovima, ali bez srcedrapajućih stihova, čak uz notu humora, što doprinosi opuštenoj retro atmosferi pop balada ’60-ih i ’70-ih.

    Rasponom vokala Williams možda ne dostiže već spomenutog Hawleyja ili Roya Orbinsona, ali uspijeva dočarati prepoznatljiv rockabilly senzibilitet. Međutim, u “Make Way For Love” neodoljivo podsjeća na Thoma Yorkea iz ere Radiohead albuma “The Bends”. “Party Boy “, s druge strane, priziva alternativnu country kombinaciju The Coral i Lily Allen.

    No, u trenutku kada je Williams odlučio oplakati očaj uslijed prekinute ljubavne veze, i za to koristiti mahom klavijature, trubače i elektroniku, pojačano cmizdravim falsetom, kao što je to očigledno u “Love Is A Terrible Thing” ili “I Didn’t Make A Plan”, napravio je korak bliže katastrofi. Umjesto mračnih dimenzija patnje, stvorio je dosadnu pop depresiju. “Make Way For Love” nije odličan, nije ni loš album, ali donosi tek blijedi bljesak jedinstvenosti Marlona Williamsa.

    Muziku podržava