Marketing bolji od glazbe

Ante Cash novo je lice na hrvatskoj hip-hop sceni. Ukoliko čitate novine i pratite medije teško ste njegovo ime mogli zaobić u posljednjih nekoliko mjeseci. Otvoreno koketiranje s uhićenjem generala Ante Gotovine (čovjek je uzeo ime Ante Cash, ne treba doktorat da se skuži analogija) donijelo mu je vrlo dobru promociju, a za sebe kaže da cilja na istu publiku koja sluša Thompsona i ostatak hrvatske ‘domoljubne’ scene. Nažalost, samom svojim stihovima ne dobacuje puno dalje od gore navedenih.

Naslovna pjesma “U Ime Oca i Novca” tekstualno ne donosi ništa novo, a i tema je već pomalo zastarjela, napadi na Crkvu i prejednostrani stavovi neće proć kod iole pametnijih ljudi koji su već ostavili za sobom svoje tinejdžerske godine. “Lupio si petama” pak obrađuje temu Domovinskog rata, a u meni ostavlja dojam da je Ante ipak malo zakasnio, ovakve pjesme mogle još su i mogle proći sredinom devedesetih, ali danas su potpuno izlizane i bespotrebne.

“Što se događa” govori o tajkunima koji su se obogatili tokom i neposredno nakon završetka rata… Dosad ste već mogli primjetiti da su Cashove najjače teme već davno (i puno bolje od njega) obradili npr. Tram 11 i El Bahatee, a kad već spominjem potonjeg, ne mogu se oteti dojmu da se Cash trudi kopirati ga, kako tematikom tako i stilom izvođenja.

Uz ‘teške teme’ Ante je album napunio i nekolicinom klišeja već odavno poznatih u hip-hop glazbi. Tako se u pjesmi “Reperčićima” obraća svojoj konkurenciju u stilu ‘ja sam najbolji, svi ste vi nula’, a gotovo svaki raper u svijetu je tokom karijere napravio barem jednu takvu stvar. A i “Prebrzi i prežestoki” te njezin remix su zapravo najobičnija budalaština i zorno pokazuju više nego očit utjecaj američke gangsta scene na Casha.

Da zaokružim, produkcija na albumu nije uopće loša, glazbene podloge koje su mu dali Koolade, Dash, Nace, Shalla i Makro Polo uglavnom su solidne, i prate današnje trendove u žanru. Nažalost, tekstovi su sasvim druga priča, tako da je općeniti dojam tek na trenutke prosječan, a uglavnom ispotprosječan. S tako dobrom reklamom kakvu je imao, mogao bi prodati dosta nosača zvuka i barem neko vrijeme opstati na sceni.

Ali, upravo to koketiranje s Gotovinom vjerojatno je i dijelom utjecalo na moje subjektivno mišljenje, sama ta činjenica umanjila je još više vrijednost albuma u mojim očima. Jednostavno, previše se klišeja skupilo na jednom mjestu, tako da će Cash ipak trebati pričekati neku drugu priliku kako bi ga uvrstili u gornji dom hrvatske hip-hop scene.