Manje je više

Priča o Makazorukima počinje otprilike ovako… Godina je 2006., održava se Dirty Old Festival u Velikoj. Na binu se penje neki bend i počinje svirati, s tim da za vrijeme nastupa počinje velika oluja i kompletna publika bježi ne bi li pronašla spas u šatorima, dok je nas pred binom ostalo maksimalno 15-ak. A što je s bendom?

Bend o kojem do tada nisam znao ništa i dalje svira, i to tako dobro da sam ostao bez daha. Pitam okolo ljude tko su oni, neki mi kažu Overflow (puko sam od smijeha), neki da nemaju pojma, i onda naletim na lika (bio je to Hadžo, samo se tada još nismo znali) koji mi kaže da se zovu Makazoruki.

Nakon koncerta brzo pohitam do štanda s CD-ovima da vidim imaju li ‘slučajno’ album od benda po imenu Makazoruki. I naravno da su ga imali.

Taj prvi album zvan “Makazoruki” sam slušao do besvijesti. Pitao sam se kako ljudi kod nas nemaju pojma za njih, a radi se o odličnom bendu. Odgovor je vrlo jasan. Premda svi članovi benda dolaze iz Zenice, bend nije oformljen u Zenici već 2001. u Amsterdamu, gdje Makazoruki žive već neko vrijeme.

Kako su nedavno za Narrominded (za istu etiketu su izdali i prvi album) izdali svoj najnoviji uradak, EP “Analogue Breakfast“, odlučio sam da to ne ostane još jedna u nizu zaboravljenih priča, već sam morao to podijeliti s vama računajući kako takav bend zaslužuje barem malo pozornosti svekolike ovdašnje javnosti. Pa krenimo redom…

EP se sastoji od četiri stvari, od kojih je tu prvi put jedna pjesma koja je rađena na materinjem jeziku (“Linije krive“). Svaka je posebna na svoj način, počevši od psihodelične “Show Girl” pa do odlične lagane “Peter Timely Panned“, no meni se svakako najviše sviđa već spomenuta “Linije krive”. To je dokaz da bi bend možda u budućnosti mogao (samo preporuka) raditi više ‘domaćih’ stvari.

Bend svira odličan psihodelični ‘noise zvuk’, ili kako ga ja volim zvati ‘space zvuk’, nastao ponajviše kao produkt obilatog korištenja procesora. Bas je pak dosta sirov i to je ono što mi se najviše sviđa. Jedino malo šteka vokal s onim neizbježnim ruskim naglaskom, karakterističnim za ljude koji s Balkana odu van u razne germanske zemlje, no zato je prepun senzibiliteta koji se najbolje osjeti u Skušovom deranju.

Utjecaj je raznolik, od Sonic Youtha pa do QOTSA, Musea, At The Drive Ina… Za razliku od prošlog albuma koji je rađen u produkciji Razorblade Jr.-a, poznatijeg pod imenom Ivica Košavić (Gone Bald), ovaj je rađen u suradnji s Milanom Ćirićem u Sing-Sing studiju.

Premda ga je snimao, miksao i masterizirao drugi producent, album stilski nije puno izmijenjen u odnosu na prvi. To je i dalje prepoznatljivi Makazoruki zvuk, prepun energije i neočekivanih zaokreta, dovoljno dobar da vas pri slušanju zabetonira u vašu fotelju. U nizu odličnih albuma koji su izbačeni ove godine, neka Makazoruki budu točka na I, ovaj odličan album to zaslužuje.

Pitanje je što sada? Čekajmo nove stvari i nadajmo se da će pronaći nekog distributera za naše tržište. Ja nekako mislim da ću uskoro početi skupljati lovu za koncert u Amsterdamu, osim ako me omiljeni KSET/SC ne iznenade pa ih dovedu u Zagreb. Bend je ko stvoren za ‘žedno uho’, jer naše uši su žedne…