Malo bendova danas zvuči toliko dobro i svježe…

Dead Sara su bili jedno od najvećih otkrića prije par godina, a singl “Weatherman” je bio ono nešto po čemu bi se mogli upamtiti duže vrijeme.

U međuvremenu je bilo nekih problema, ali drugi album je bio vani.Cijeli novi album je snimljen već početkom prošle godine, ali veza između benda i izdavača je pukla, pa je sve bilo na čekanju. Vrijeme je prolazilo, i bend je zaključio da je najbolje da osnuju svoju etiketu i izdaju pjesme pod njome. Izdavač je znači njihov Pocket Kid Records, a izlazak albuma je početak proljeća 2015.Što se glazbenog dijela tiče, nema nekih značajnijih promjena. Bend je ostao svoj, moćnih gitara i izraženog ritma, te vokala koji samo da ne pukne. Ukratko, njihov zvuk bi opisao kao da je nastao pod velikim utjecajem ovogodišnjih povratnica na scenu Sleater Kinney, a koji se mnogo navukao na glazbu Nirvane i Foo Fightersa.

Već od uvodne “Suicidal” koja je bila prošlogodišnji singl može se najviše osjetiti ovaj drugi dio (Nirvana i Foo Fighters) uz neizostavnu notu Brody Dalle i njenih The Distillersa, dok pjesma sama po sebi i nije nešto te spada među lošije na albumu, a glavni razlog tome jest da u njoj zvuče stereotipno kao mnogi modern rock/hard rock bendovi. Na svu sreću, vrlo brzo se to promijeni.

Već s ovogodišnjim singlovima “Mona Lisa” i “Something Good” dojam se popravlja s obzirom da je svaka pjesma na svoj način unikatna. “Mona Lisa” započinje kao neki gospel da bi se potom uključili instrumenti i Emily počela vrlo efektno pjevati o ljubavnom brodolomu i smrti (nekoliko pjesama ima slične teme), dok je “Something Good” prvi pravi vrhunac albuma, nešto poput mješavine The Preaturesa i Sleater Kinneya.

Svakako treba izdvojiti još nekoliko skladbi, ponajprije “Radio One Two” koja zvuči kao da ju je napisao i snimio Dave Grohl sa svojim Foo Fightersima, pjesmu “Greaser” koja sigurno mora postati jedan od narednih singlova, te posljednju “For You I Am” koja zvuči kao U2 iz najboljih dana.

U zaključku mogu reći da ima malo bendova danas koji zvuče toliko dobro i svježe u žešćem rock zvuku poput benda Dead Sara. Niz razornih pjesama daje dojam da bi uskoro mogle postati jako velike, samo ako se problemi s diskografima neće ponavljati jer za značajniji uspjeh još uvijek često treba imati jaku potporu istih zbog utjecaja na medije.

Bilo kako bilo, “Pleasure To Meet You” je samo potvrdio sav potencijal koji je bend ponudio prvijencem i nadam se da će bend nastaviti putem kojim je krenuo. Imaju sve što je potrebno, seksi vokalisticu koja je jedna od najboljih u svojem fahu, žestoke pjesme koje imaju i onu radiofoničnu notu, a da pri tome nisu činili nikakve kompromise te hordu fanova koji ovaj album smatraju boljim albumom od prvijenca. S posljednjom stavkom se ne bih baš složio, ali da je “Pleasure To Meet You” vrhunski album, tu uopće nema sumnje.