Mali vremeplov kroz davnu glazbenu povijest

Uvijek posebna i ekscentrična Rose Mcdowall izdala je album s pjesmama snimljenim između 1988. i 1989., nakon raspada grupe Strawberry Switchblade.

Tih davnih osamdesetih ta grupa je bila prvak žanra bubblegum popa i to su radili na sebi svojstven način. No, Rose je krenula nekim drugim putevima koji su bili oprečni onima matičnog benda. Okrenula se neofolku, new waveu i popu s primjesama gothica. Surađivala je s brojnim i najeminetnijim neofolk imenima poput Current 93, Coil, Psychic TV i Death In June.1993. je osnovala projekt Spell s Boyd Riceom koji je vukao korijenje iz gothic rocka i folka s primjesama novovalnog zvuka.Ono što je napravila sama, sad je objedinjeno na albumu “Cut With The Cake Knife“. Toliko čekanje da objavi te pjesme je razumljivo jer je toliko radila s drugim glazbenicima i prepoznala je pravi trenutak da zablista jer je ono što ona radi zaista nešto posebno.

Vokalno je Rose jako nadarena i to se odavno zna i na ovom albumu to pokazuje u svakoj numeri. Tekstovi su inspirirani gothic matricom i mračnijim stranama ljudske psihe s referencama na gotičke romane, istočne religije i modernističku poeziju. Jezik je istančan i obogaćen velikim znanjem i iskustvom. Sada potpuno zrela žena ima određenu distancu prema onome što je radila u mladosti i to je tako ispjevano – odmjereno i osmišljeno.

Ono što je podloga ovom albumu je novovalni zvuk osamdesetih sa synthovima i pop nijansama. Album vas vrati direktno u glazbu tog razdoblja i podsjeti koliko je kvalitetna bila.

Ove pjesme, iako toliko stare, imaju svježinu i snagu koja i danas prolazi, možda ne kod šire publike, ali kod onih koji su pratili njen razvoj i projekte bit će prava poslastica.

Uvodna “Tibet” je odlično otvaranje albuma i kao stanoviti hommage neofolk bendovima s kojima je surađivala. “Sixty Cowboys” je jedna razigrana numera kao i najbolja s ovog izdanja, naslovna “Cut With The Cake Knife“, pomalo ironična i zajebantska, ali ipak odmjerena.

“Don’t Fear The Reaper” pred kraj albuma predstavlja mali biser, dok “Crystal Nights” priziva New Order s njihovih početaka.

Ova kompilacija je pun pogodak jer vas vraća kroz vrijeme u neku davnu glazbenu povijest koja živi baš zbog umjetnica kao što je Rose McDowall.