Mali potresi

    993

    Tori Amos

    Gold Dust

    Datum izdanja: 01.10.2012.

    Izdavač: Deutsche Grammophon / Universal Music

    Žanr: Crossover, Klasika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Flavor
    2. Yes, Anastasia
    3. Jackie’s Strength
    4. Cloud On My Tongue
    5. Precious Things
    6. Gold Dust
    7. Star of Wonder
    8. Winter
    9. Flying Dutchman
    10. Programmable Soda
    11. Snow Cherries From France
    12. Marianne
    13. Silent All These Years
    14. Girl Disappearing

    Što zajedničkog imaju Kylie Minogue i Tori Amos, osim što su suvremenice i glazbenice?

    Malo toga, glasio bi odgovor, sve dok se obje dame nisu krajem prošle godine oglasile albumima koji sadrže njihove dobro poznate pjesme u orkestriranim aranžmanima. Obje su obilježavale okrugle obljetnice: Minogue 25 godina solo karijere, a Amos 20 godina od svog prvog albuma “Little Earthquakes”. Za Kylie je to prvi album takvog tipa, za Tori drugi na kojem se ‘igrala klasičarke’, nakon “Night of Hunters“. I opet, tu svaka sličnost prestaje. Minogue je nanovo snimila svoje hitove, a Amos je svoju set-listu birala manje predvidljivo (nema “Crucify”). Kylie se igrala sa senzualnošću na “Abbey Road Sessions“, dok je Amos igrala na kartu atmosfere i emocija. Na “Gold Dust” gotovo da i nema bubnjarskih dionica u konvencionalnom pop-rock smislu, ali ima melodrame i poniranja u vlastite tokove osjećaja.“Gold Dust” je karakteristično sporogoreći i tugaljiv album, kojem je orkestracija nešto dala i nešto oduzela. Osnova pjesama je na Torinom klaviru i glasu, na koje se slažu štrajhovi violina, diskretnijih puhača, timpana i ostalih orkestralnih elemenata, što doprinosi uglađenosti, a Tori pjeva nešto zavodljivije i jasnije nego na originalnim snimkama (npr. “Precious Things”, “Marianne”).

    Pjesme (redom sjajno napisane stvari) imaju zajednički nazivnik, ali kad smo kod zajedničkog nazivnika, pod jedan takav mogu se podvesti nedostaci – previše istog. Odnosno, ako je upogonjen kompletan The Metropole Orkest (za neupućene, nizozemski transžanrovski orkestar od pedesetak muzičara), te dirigiranje Julesa Buckleya, možda se očekivalo više igranja s aranžmanima i manje ortodoksan pristup. Uglavnom su se muzičari držali originalnih zamisli aranžmana, promjene su na nivou kozmetike.

    Parafrazira li se naslov njenog debija “Little Earthquakes”, “Gold Dust” donosi emotivne potrese, ali nekako (pre)male.

    Muziku podržava