Male simpatične Francuskinje

Moram priznati da sam u posljednje vrijeme imao malo prigode slušati neki francuski bend, pa kad sam slučajno došao do debitanskog uratka grupe Plastiscines jednostavno nazvanog “LP1“, objeručke sam ga prihvatio i detaljno preslušao.

Plastiscines nije tipičan novi rock bend s nekoliko momaka koji ne znaju držati gitare u rukama, već se ‘tim poslom’ zabavljaju četiri mlade curke. Da, ne sviraju, već se zabavljaju i to na najbolji mogući način, šarmatno i bezbrižno s pregršt zabavnih, jednostavno odsviranih melodijica pa cijeli album dobiva jednu pomalo šaljivu dimenziju.

Pjesme su vrlo kratke, u prosjeku oko dvije minute (jedna traje skoro i tri) pa se brzo prelista po albumu, a bave se ‘novijim’ rockom, indie pop-punk-rockom, što ne zvuči nimalo inovativno, ali neodoljivo zbog francuskih tekstova (zar nije francuski romantičan!?) malo pomiješanih s engleskim jezikom.

“Alchimie“, koja je tipična pop punk pjesmica, otvara album, a odmah je slijedi “Loser“, koja ima tek nešto ozbiljniji riff. “Shake (Twist Around the Fire)” je jedna od ‘najengleskijih’ pjesama s ushićenim uzvicima tijekom pjesme, “Mister Driver” je otpjevana smiksanim prigušenim glasom, da bi se raspojasale u refrenu, dok najduža “La règle du jeu” započne kao Interpol, a rascvjeta se u reikarnaciju The Libertinesa.

“(Zazie fait de la) Bicylette” je pjesma po kojoj ću najviše pamtiti ovaj album, jer na vrlo jednostavan ‘riffić’, nasložile su brojalicu s refrenčićem koji me nakon prvog slušanja ‘srušio s nogu’. Prava pop pjesmica, u najboljem mogućem kontekstu. Ostatak albuma je u sličnom stilu, slatkasto, a kao žestoko, u prosjeku vrlo solidno…

Ne znam jesu li im The Donnas kakav uzor, ali ako nastave takvim tempom, uskoro bi se mogle natjecati s njima u svirci i ‘barenju’ frajera. Oba benda su žestoki ‘girl-power’ bendovi, ali zbog dužeg staža, The Donnasice su još uvijek u prednosti, što ne znači da ne smijete nabaviti “LP1” i zabaviti se u nešto preko 26 minuta nabrijane glazbice.