Mala škola YU rocka

    3691

    Insert

    Ovo nisam ja

    Datum izdanja: 09.02.2005.

    Izdavač: Aquarius Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Samo čuvaj glavu
    2. Pet minuta
    3. Vrli novi svijet
    4. Sad krenem sad zastanem
    5. Ovo nisam ja
    6. Kad će kraj
    7. Još uvijek
    8. Rijeke
    9. Po jutru
    10. Tu na jugu
    11. Sad će kraj

    Ako živite u Zagrebu, vjerojatno ste već odavno čuli za Insert i nije vam jasno (kao ni meni) kako to da su tek sada izdali svoj prvi album. Još je vjerojatnije da ste prisustvovali nekoj njihovoj svirci, čiji repertoari obično uključuju veće uspješnice ex-YU rocka. A YU rock je upravo temeljan zvuk na kojem je izgrađen i veći dio ovog materijala.

    To je očito već u prvoj pjesmi, “Samo čuvaj glavu”, koja i zvukom i tematikom vuče na Azru, a ima tu ponešto i od Električnog orgazma, kojem su i svirali kao opening act u Zagrebu. Huxleyevska “Vrli novi svijet”, ne toliko glazbom koliko tematikom, i opet doziva u svijest Azru, točnije njihovu “Pit… i to je Amerika”. “Sad krenem sad zastanem” i “Ovo nisam ja” su oni trenutci na albumu kada se stvari počnu kretati u nešto drugačijem, na sreću, autorskom smjeru. I puno lakše ulaze u uho, možda i zato jer su iznimno dobro prošle na radijskim i televizijskim postajama (za “Sad krenem sad zastanem” je snimljen i video spot), pa smo se na njih već neko vrijeme mogli naviknuti.

    Ono što slijedi su dvije najsvjetlije točke albuma – “Kad će kraj” i “Još uvijek” (moj favorit, jer zvuči kao da su dečki napokon odlučili prestati s pokušajima dokazivanja i napraviti stvar onako po svome, kako oni misle da bi trebala zvučati). “Po jutru” nas opet vraća na socijalnu tematiku koje je meni, iskreno rečeno, već dosta, jer ispada da nije moguće napraviti dobar domaći album ako se barem malo ne dotakne stanja u državi i popljuje one ‘zaslužne’ za te okolnosti, a upravo zahvaljujući tom stanju većina autora pronalazi inspiraciju i materijal za svoje buduće uradke. Na sreću, “Tu na jugu” je prilično opuštena i optimistična, a i poslijednja “Sad će kraj” puno bolje zvuči u instrumentalnoj verziji.

    Ima albuma kod kojih je već na prvo slušanje sasvim jasno da će puno bolje zvučati uživo, jer im studijska atmosfera baš i ne odgovara. A ima i takvih albuma koji ostavljaju slušateljima vrlo malo prostora za upisivanje vlastitih značenja. Sudeći prema količini gore napisanog teksta, ovo je upravo jedan od takvih albuma.

    Muziku podržava