Majka priroda protiv kapitalizma

    1848

    Serj Tankian

    Harakiri

    Datum izdanja: 09.07.2012.

    Izdavač: Reprise / Dancing Bear

    Žanr: Alternative, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cornucopia
    2. Figure It Out
    3. Ching Chime
    4. Butterfly
    5. Harakiri
    6. Occupied Tears
    7. Deafening Silence
    8. Forget Me Knot
    9. Reality TV
    10. Uneducated Democracy
    11. Weave On

    Sjednite na neku terasu lokalne birtije i naručite kavu, žuju ili pelin. Što god naručili, htjeli ne htjeli za susjednim stolom će troje (ne)radnika slagati strategiju izlaska iz krize.

    Jedan će na kraju ubiti svaku želju za daljnjom filozofijom riječima “Ma kad su svi isti – lopovi!” Pretočite birtijaške priče u pjesme i albume i dobit ćete podosta novih bendova koji se zgražaju nad stanjem ljudske svijesti.

    Srećom, neki to rade na kudikamo inteligentniji način. Jedan od njih sigurno je i Serj Tankian, normalnom svijetu ipak poznatiji kao vokal System of a Down, koliko god se on trudio pobjeći od toga. Čovjek je snimio normalan album, pa ga presvirao s orkestrom, pa novi orkestralni kaos, a sada je u komadu najavio još četiri albuma!Još jedan klasično simfonijski “Orca”, jedan moderno jazzerski “Jazz-Iz-Christ”, jedan elektronski “Fuktronic” (s likom iz Mindless Self Indulgence) i jedan – prvi po redu – koji sad držimo pred sobom. Srećom za nas – taj prvi je dinamični rock/metal album, kakav ovom čovjeku najprirodnije paše (koliko god on htio biti originalan i raznolik) – “Harakiri“.

    I muzički i tematski smjer pokazuje “Cornucopia” (“Sever the head of cornucopia / We rape the earth and don’t know why it strikes“), a još bolje ultrabrza žestica “Figure It Out” iz koje je najkorisnije samo izdvojiti poruku “Why pretend that we don’t know / CEO’s are the disease“.

    Muziku podržava

    Tu i tamo odleti u smjeru istočnjačkih melodija (“Ching Chime“) ili ubaci malo elektronike (“Occupied Tears“), i sve je to mila majka u odnosu na eksperimente do sada gdje nije točno bio siguran kojem smjeru pripada. Ovdje sve redovito završava na alternativnoj rock strani, punkerski sirovim riffovima (“Undeducated Democracy“) i pjesmama dosta tipično posloženima, ali uz dodatak nečega što Serj unosi samim svojim pjevanjem i pristupom muzici.

    Ako ništa drugo, onda se čovjek uvijek može mirne duše prepustiti žestini “Butterfly” ili nekoj od srodnih tema propasti ljudskog roda – kao što je “Reality TV“.

    Mislim da nijednom normalnom čovjeku ne bih poželio da Serjov specifičan glas sluša na uspavankama prije uplovljavanja u lijepe snove, ali da čovjek predstavlja nekog vraga u rock muzici – sigurno. Nije ni sam siguran u koji bi se žanr ubacio, pa je na silu odlučio biti samo – umjetnik.

    Kroz sve svoje stilove provlači lekcije kako shvatiti što u današnjem svijetu i na našem planetu ne valja, a meni će uvijek biti najdraže čuti ga okruženog distorziranom gitarom i pravim bubnjevima. Nešto kao na ovom albumu…

    Muziku podržava