Mainstream kompilacija za disko klubove

Ministry Of Sound je londonski klub čija je unikatna atmosfera poznata svakome tko ga je posjetio, kao što je poznata i svakom tko je slušao neku (ili sve) od njihovih kompilacija. Prvu takvu kompilaciju u povijesti Ministry Of Sound kompilacija je sastavio veteran disco-soul-house zvuka Tony Humphries u kolovozu 1993. Samo u engleskim ‘dance music’ prodavaonicama to izdanje je doseglo tiraž od 35.000 primjeraka što je za to vrijeme bilo izuzetno puno.

Mix je bio sastavljen od raznih tadašnjih klupskih hitova poput “All Funked Up” od Mother, “London X-press” od X-Press 2’s ili Gabriellinog “Dreams”. Još jedna zanimljivost: pjesma koju sam zadnju naveo je bila hit u Ministry Of Soundu oko pola godine i tek je onda osvojila top-ljestvice. Sljedeću kompilaciju je sastavio nitko drugi doli Paul Oakenfold koji je također napravio i turneju koja je promovirala MOS

Ministry Of Sound je također poznat i po tome što je na proslavi druge godine postojanja projicirao svoj logo na House Of Parlament što je izazvalo veliko negodovanje policije i veliku pompu u tisku. Klub je također pokrenuo i svoj vlastiti časopis Ministry u prosincu 1997.

Ovo je bio mali uvod u priču o Ministry Of Soundu, ali ipak ovdje smo da bi ispričali nešto o njihovoj najnovijoj kompilaciji “The Annual 2005“. Novi Ministry Of Sound nam donosi veliki broj poznatih producenata (i DJ-eva) danas aktivnih na sceni. Kompilaciju otvara vokal-house Erica Prydza “Call On Me” koji se koncipira oko loopa ženskog vokala koji stalno ponavlja naslov pjesme te klasičnog house sounda u kojem nije predstavljena nikakva posebna progresivnost ili pomak tako da ću ovdje stati i odmah preskočiti na sljedeću pjesmu.

Sljedeći na redu su legendarni Deep Dish s pjesmom “Flashdance“. Moram priznati da nisam od njih ovo očekivao jer sam dobro upoznat s njihovim dosadašnjim radom i moram priznati da mi ova pjesma spada među lošije. Bazirana na sampleu gitare i ispunjena vokalom pokazuje da su Deep Dish u stanju napraviti nešto drukčije od underground zvuka kojem su inače bili okrenuti i da mogu osvojiti vrhove top-ljestvica čemu je dokaz i osvojeno prvo mjesto s ovim singlom na britanskoj top-ljestvici singlova. Iako im ova pjesma po meni spada među lošije ipak svojom kvalitetom odskače znatno više od ostalih na albumu i time diže ocjenu albuma.

Sljedeća pjesma koja mi je privukla pozornost je remix pjesme “Enjoy The Silence” Depeche Modea koji potpisuje Timo Mass. Iako je ova pjesma u principu ‘extended mix’, na ovoj kompilaciji zbog ubrzavanja i mixa traje 3:18 min. Pjesma se stilski smjestila u fuziju breakbeata i housea što postaje eminentno u sredini pjesme kad uz originalnu glazbu pjesme i Daveov vokal u pjesmu ulaze i lagani beat te pokoji efekt. Na kompilaciji je prisutan i singl Scissor Sistersa “Comfortably Numb” kojeg ne treba posebno predstavljati jer ga sigurno svi već jako dobro poznajete.

Iako je kompilacija pretežito usmjerena na tzk. ‘vocal’ house, primjećuje se upliv drugih podvrsta klupske glazbe poput techna, trancea ili breakbeata. Jedna pjesma tj. jedan izvođač mi je posebno zabilo ‘trn u uho’, a to je naravno Commander Tom s pjesmom “Attention“. Oni koji poznaju rad Commandera Toma znaju da on uvijek bira najkomercijalniju glazbu i da se po glazbenom ukusu prije može svrstati u rang s DJ Tonkom nego s nekim malo progresivnijim DJ-evima tako da mi njegovo prisutsvo na ovoj kompilaciji zbilja nije jasno.

Tu je i komercijalna techno verzija hita Eurythmicsa “Sweet Dreams” čiji remix potpisuju Kontakt. Iako pjesma ima dosta dobru osnovu što je naravno logično s obzirom na popularnost ovoga hita, ipak komercijalizirani zvuk je razlog koji će svakog malo bolje glazbeno potkovanog ‘clubbera’ odbaciti od ove pjesme. Što se tiče ostalih pjesama teško je sada tu rasčlaniti i proanalizirati sve njih, mogu tek navesti neke od izvođača koji se pojavljuju na ovoj kompilaciji: Tears For Fears, The Attic, DT8 Project, Deep Dish, Scissior Sisters, Kontakt, Nina Sky, Armand Van Helden, Linus Loves i drugi.

Iako se pjesme kreću na prilično sličnoj brzini, na drugom CD-u je primjetno orijentiranje na techno zvuk što je, po mom skromnom mišljenju, trebalo izostatviti s ove kompilacije zbog toga što komercijalni techno zvuk zvuči prilično loše i tu opet dolazi do usporedbe cijelog ovdje prisutnog techno bloka pjesama s gore navedenim DJ Tonkom. Što se mene tiče, ovo izdanje me više podsjeća na stare dance kompilacije iz serijala “Bravo Hits” nego na konkretan rad ozbiljnih promotora klupske glazbe, a čemu je razlog prvenstveno naklonost mainstream zvuku koji kod klupske glazbe u većini slučajeva zvuči prilično ljigavo.

Ukratko, ukoliko vam nisu poznata imena koja možete pročitati u gore navedenom popisu pjesama, nemate previše razloga za strah jer vjerojatno ste i sami čuli većinu pjesama s ove kompilacije slušajući lokalne radio-stanice u kafićima ili dok ste ovo ljeto plesali u nekom od disko klubova na Jadranu. Ukoliko ste ljubitelj komercijalnog pristupa klupskoj glazbi onda je ovo kompilacija za vas i definitivno nećete pogriještiti njenom kupnjom. No, ukoliko više volite nekonvencionalan i eklektičan pristup glazbi morat će te se malo više potruditi i pronaći nešto što će zadovoljiti vaše uši.