Mahanje glavom uz gudačke instrumente

Apocalyptica se od nekud ušuljala u rockerski mainstream svijet, a ponajviše je to zaslužio njihov prvi CD na kojem su na svojim instrumentima odsvirali pjesme Metallice. Ipak, metal fanovi su, što se njih tiče dosta podijeljeni. Puno njih sa podcjenjivačkim smješkom gleda četvorku kako mašu glavama u vrijeme kada iz zvučnika izlaze nježni gudački zvukovi.

No činjenica jasno leži u tome da se moramo pitati što bi s njima kao nekakvim glazbenicima bilo da su u ruke primili gitare, bass i bubnjeve. Ovako su ipak svoju klasičnu naobrazbu upotrijebili u pravom smjeru i uživali miješajući je sa omiljenom metal glazbom.

Mislim da je takav način razmišljanja i više nego logičan, jer su prošla vremena kada su glazbeni agenti hodali po parkićima i slušali nadarene klince i nudili im bend. Sada je sve pretvoreno u veliku mašineriju, pa mi se nekako sviđa način na koji su dečki sa violončelima u rukama došli do ovakvog statusa. Snimiti live DVD ipak znači da iza sebe imate nekoliko albuma, ali snimiti koncert iz davne 2000. godine, a izdati ga danas, to ipak ne razumijem.

No, bilo kako bilo, sjeli sa na svoje stolce u nekoj dvorani u Munchenu i odsvriali set pjesama koje definitivno bolje zvuče ovako nego na CD-u. U to vrijeme još bez bubnjara, odradili su većinu pjesama od Metallice, što su povremeno razbijali svojim autorskim stvarima i žesticama od Sepulture.

“For Whom The Bell Tolls” i “Creeping Death” su zapalile ljude, a tek pjesmom “Nothing Else Matters” pokazuju onu lakšu stranu i zvuk kakvom je i namijenjena njihova glazba. Isto tako se najboljim dijelom koncerta može nazvati dio sa tri njihove autorske stvari i “The Unforgiven” koja, vjerojatno zbog svog sporijeg ritma, zvuči moćno i uvjerljivo.

Naravno da su i oni uvjerljivi i uvježbani, ali činjenica je da se na televizoru ne može osjetiti ono što nam pokušavaju prikazati mahanjem glavama na pjesmama tipa “Fight Fire With Fire“, “Inquisition Symphony” i “Refuse / Resist“. Za tako nešto ipak je potrebno biti u dvorani. Od njihovih autorskih stvari najbolje je zazvučala “Path” na kojoj, iako su svirali u Njemačkoj nisu pozvali kolegicu Sandru Našić iz Guano Apes.

DVD je osim koncertom natrpan i svim njihovim spotovima, opširnom biografijom, diskografijom, par slika i filmićem s koncerta kada su bili predgrupa svojim glazbenim guruima – Metallici. Upravo takve stvari čine ovaj DVD potpunim i može se reći da su svoje fanove zadovoljili. Ostaje ono već spomenuto, da ovo najbolje zvuči na koncertu, te da je pohvalno što obrađuju poznate metalce, ali koliko god im bilo to mrsko, bolje zvuče laganice.