Morcheeba
Blood Like Lemonade
Datum izdanja: 08.06.2010.
Izdavač: Pias / Menart
Žanr: Pop, Trip-hop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
U nepreglednom sazviježđu glazbene prošlosti i sadašnjosti, u ponudi koja nadilazi kapacitete naših ovozemaljskih života, prije slušanja nove Morcheebe, priupitao sam se samo jedno jedino pitanje.
Treba li mi provedeno nedjeljno poslijepodne s bendom koji na svakoj od svojih šest dosadašnjih ploča zvuči gotovo identično?
Početkom devedesetih godina grupe poput Massive Attack i Portishead zaokružuju jednu underground priču zvanu ‘rave’, dajući joj njezin nježniji epilog. Sporiji ritmovi, duboke bas linije, sjetni vokali činile su trip-hop odmorom za rejvere, a s druge strane pristupnom kartom za one koji su dotad zazirali od elektroničke glazbe. U tom vrtoglavom usponu njezinih raznih oblika, kada underground publika raste u tolikoj mjeri da svoj ukus i kriterije nameće srednjoj struji, podastire se klima za ambivalentne bendove poput Morcheebe.
Osebujna mješavina gore navedenih elektroničkih elemenata i J.J.Caleovske ‘laidback’ estetike ubacila ih je paralelno u UK Top 40 i gotovo na svaki kućni after-party od San Francisca do Moskve. Tijekom petnaestak godina, koliko su aktivni, Morcheeba je uspješno balansirala na rubu između izrazite radiofoničnosti, zahvaljujući vrhunskom smislu za zimzelenu melodiju, i svjesnog odbijanja da se ogrnu u status pop zvijezda. Bez čujnih oscilacija u kvaliteti i izričaju, formacija se tako u najmanju ruku izborila za poziciju benda od kojeg znamo što da očekujemo. To bi bilo, dva, tri hit-songa i uglavnom skoro polovicu glazbenih odraza u načelu dobrih ideja.
Povratak pjevačice Skye na novom albumu i nije od neke historijske važnosti samo po sebi kako se najavljuje, ali je bitno spomenuti da je “Blood Like Lemonade” kao povratnička ploča (iako se ovdje samo radi o oživljenoj suradnji braće Godfrey s prvom i najpoznatijom pjevačicom benda) daleko od marketinškog trika iza kojeg se krije toliko sveprisutna bezidejnost.
Dapače, i sami ožednjeli međusobne kemije, pošlo im je za rukom snimiti najintimniju paletu pjesama u karijeri. Nepretenciozno i uz upotrebu standardno skučenog melodijskog prostora, “Blood Like Lemonade” rađen je po nepatvorenim demo principima.
Prije svega, komunikacija materijala na ploči, iako imamo nepravedan odnos od dva trip-hop instrumentala i osam gitarističkih balada, je sve samo ne jednostrana. Na prijelazu prve u drugu, te druge u treću trećinu albuma, instrumentalni komadi se dramaturški nameću poput predaha u idući ljubavni song.
Pjesme zrače toplinom i zadiru u najskrovitije pore naših emocionalnih bića. Već tijekom prvog slušanja ne bih uopće pogriješio da se vratim na početak ove recenzije i promijenim svoju predrasudu kako mi nova Morcheeba ne može ponuditi ništa doli već izlizanog ‘downbeat’ štiva. Na sreću, situacija je baš suprotna, novi album ne da je samo veličanje svega onoga što od Morcheebe već dugo nismo čuli, već smo se i neopravdano bojali da je zauvijek izgubljeno.