Magični povratak korijenima power metala

Gloryhammer je novi projekt Christophera Bowesa, vođe ‘piratskog’ metal benda Alestorm, koji je imao želju da istraži simfoničniju i epičniju stranu metala, te je zbog toga osnovao ovaj ‘heroic phantasy power metal’ projekt.

Klavijaturistu Christopheru, koji je ovaj put vodstvo benda prepustio nekom drugom, pridružili su se mladi pjevač Thomas Winkler (Emerald), gitarist Paul Templing, basist James Cartwright, te bubnjar Ben Turk.Njihov debi “Tales From The Kingdom Of Fife” konceptualni je album i priča o fikcionalnoj povijesti srednjovjekovne Škotske, u doba kada vladaju crna magija i čarobnjaštvo. Radnja albuma koncentrirana je na misteriozne i čudesne događaje u kraljevstvu smještenom u brdsko-planinskom kraju, te na epske bitke iz tih davnih vremena. Dakle, sve što pravi phantasy power ima za ponuditi – vremena zmajeva, čarobnjaka, djeva i magičnih oružja. Glavni lik priče je heroj Angus McFife koji kreće u bitku sa zločestim čarobnjakom Zargothraxom kako bi mještane Dundeea oslobodio njegove mračne vladavine.

Karakterističan po moćnim duplim basevima i riffovima, te očaravajućim i bombastičnim orkestralnim dijelovima, album je namijenjen okorjelim fanovima powera, jer jedino to i ima za ponuditi – ultimativnu, cheesy power kombinaciju koja počinje od imena benda, jako dobro izrađenog covera, sve do samih tekstova i aranžmana. Gloryhammer je, naposljetku, napravio dobru ravnotežu između ubojito brzih pjesama i epskih metal himni, a vjerno slijedi stil powera iz prošle dekade, po uzoru na Rhapsody Of Fire, ili još bliže, po uzoru na najuspješniji album Luce Turillijev “Kings Of The Nordic Twilight”. Uz to, ima tu i elemenata Elvenkinga, Turisasa, Lost Horizona…

Vjerojatno najslabija točka albuma su tekstovi pjesama na kojima definitivno treba poraditi da ne budu prejednostavni i prožvakani. Sve pjesme na albumu osim uvoda i jedne jedine balade imaju jako brzi ili tek nešto sporiji, srednji tempo. Poslije dugačkog, petominutnog uvodnog instrumentala “Anstruther’s Dark Prophecy” počinje metal galopiranje i bijesna “Unicorn Invasion of Dundee“, koja uz “Amulet Of Justice” podsjeća na žestoke i ultra brze uratke Dragonforcea.

Epski orkestralni dijelovi i duple bas pedale najizraženije su u pjesmama “Angus McFife” i “The Quest For The Hammer Of Glory“, a obje imaju zarazan, pamtljiv refren. “Quest for the Hammer of Glory“, zajedno s “Hail To Crail“, najviše podsjeća na borbene pjesme Turisasa, pogotovo “Hail To Crail”, te se, uz “Amulet Of Justice”, nekako najbolje uklapaju u koncept albuma.

“Silent Tears Of Frozen Princess” jedina je ‘obavezna’, simfonična power balada na albumu, a sadrži lijepe i ugodne ženske vokale. Još jedna naglašeno epska je završna, desetominutna “Epic Rage Of A Furious Thunder“, koja srećom zvuči bolje od imena koje ni sam Fabio Lione ne bi bolje osmislio. U ovoj pjesmi do izražaja doista dolaze Winklerovi vokali, koji je kroz album pokazao razne vokalne mogućnosti, od grubog i hrapavog vokala do visokih falseta. Christopher Bowes vlada klavijaturama s naglašenim orkestralnim soundom, a zahvaljujući korištenoj kostimografiji u videouratku “Angus McFife“, te čak i na fotografijama benda, Bowesovo lice ostaje u sjeni i u rijetkim se trenucima vidi.

Gloryhammer su napravili doista dobar power metal album, kako koncepcijski tako i glazbeno. Produkcija, kao i konačan zvuk i izvedba odlični su i po tom pitanju se doista nema što prigovoriti. Ova kombinacija je istinski, ljigavi power u svakom smislu te riječi, koji je gotovo presmiješan i prezabavan da bi se shvatio ozbiljno. Ovaj album bio bi ultimativni hit prije desetak godina, kada su zmajevi, jednorozi, čarobnjaci, vitezovi i djeve harali kraljevstvima metala. No i sada ima hard fanova powera koji će znati uvidjeti njegovu kvalitetu i u njemu uživati.

Tekst: Ana Mihanović