Macho tip, nema šta!

Flo Rida je reper koji je vjeran svom glazbenom izričaju. “R.O.O.T.S.” se previše ne razlikuje od prvog albuma “Low”. Uzimajući u obzir da je reper proveo svoju mladost po turnejama s 2 Live Crew, ‘party koncept’ pjesama ostala je kao glavna tema njegovih pjesama.

Na albumu je nanizao poznate ‘face’/hitmakere kao što su will.i.am. i Akon (“Available“), Timbaland (“Touch Me”), Wyclef Jean (“Rewind“), Ne-Yo (“Be On You“) te Nelly Furtado (“Jump”) umjesto da se potrudio malo svojega ‘ja’ dati cijelom ovom miksu.

Nakon uspjeha prvog albuma i ogromnog hita “Low”, Flo Rida se vratio s ovim albumom koji dobro stoji na glazbenim ljestvicama. Hit je postala pjesma “Right Round” koji je trenutno #1 BB Hot 100 ljestvice. Drugi singl je “Sugar” koji se već nalazi na #20 BB Hot 100 ljestvice.

Sve ta velika imena, a album je prosječan. Svakako tu ima dobrih beatova zahvaljujući maestralnosti will.i.am-a i ostalih, ali Flo, kao što sam već napomenula, ostaje dosljedan stilu koji je započeo s prethodnim albumom. Ako ste fan Flo Rida, nećete biti razočarani, a ako niste, poslušajte album, pun je komercijalnih hip-hop pjesmica.

“R.O.O.T.S.” aka Route Of Overcoming The Struggle otvara “Finally Here” gdje priča o iščekivanju predivnog sretnog dana s kojim će nestati svi novčani problemu. Sa stihom “Money not growing on trees“, cijela stvar zvuči klišeizirano. Slijedi energični “Jump” na kojoj ugošćuje Nelly Furtado i koja će uskoro postati singl.

Tema cijelog albuma je zapravo reperova stabilnost u velikom svijetu hip-hopa. Ne tvrdi da je najbolji reper svih vremena i da je u muzici samo radi dobre zabave.

Singlovi kao da su birani nasumično pa mi se čini da će samo vrijeme pokazati može li Flo Rida s takvim pjesmama preživjeti u mainstreamu hip-hop muzike. Album ima još jedan nedostatak, a krivnja pada na njegove pokušaje da na album ubaci ‘real talk’ tj. normalno pričanje. Zatvara ga uz asistenciju Wyclefa u pjesmi “Rewind” i to je ono što biste trebali i pokušati, samo da izbjegnete slušanje navedene pjesme.

Flo provodi više vremena raspravljajući o ženskim pozadinama nego repajući o svojoj prošlosti i žalosno da je to ono što je još najbolje na ovom ‘testosteronskom’ albumu. Ako se ne možete naslušati macho stihova onda samo prebacite pjesmu na “Touch Me” u kojoj možete u back vokalima raspoznati ženske sintetičke glasove koji konstantno ponavljaju naslov ove pjesme. Ili možda na “Shone” gdje Flo priča o guranju svojih genitalija u ženska usta.

Zaključno, na albumu nema ničeg specijalnog što već nismo bezbroj puta čuli. Žene su lijepe, on želi spavati s njima i to radi nerijetko. Sve to govori da ga novac čini vrlo popularnim i uspješnim među ženama, budući da privlačnost sigurno ne izlazi iz njegovih neatraktivnih i nemaštovitih stihova.