Machine Gun Kelly – Uspješna transformacija u punk rockera

Colson Baker široj je publici poznatiji kao reper Machine Gun Kelly, ali jedan od onih koji nikada nije krio ljubav prema rock glazbi. Iz ranije karijere posebno se izdvajaju “Breaking News”, “Till I Die” te više nego uspješne suradnje s Wiz Khalifom (“Mind of a Stoner”) i Camilom Cabello na pjesmi “Bad Things”.

Jako puno prostora na glazbenoj sceni dobio je u drugoj polovici 2018. godine kada je objavio disstrack upućen Eminemu. Na krilima “Rap Devila” izbacio je sjajan album “Hotel Diablo“, mogli bismo reći daleko najosobniji i najemotivniji, pravi primjer “izlijevanja duše”. U istom periodu ostvario je suradnju s glam metal velikanima Mötley Crüeom, glumeći u njihovom biopicu “The Dirt” bubnjara Tommyja Leeja, a našao je svoje mjesto i u istoimenoj pjesmi sa soundtracka.

Jedan od najvećih pobjeda sigurno je suradnja s bubnjarom blink-182a Travisom Barkerom koji je uz sviranje bio i izvršni producent ovog albuma. Kao koautor brojnih pop punk i punk rock uspješnica s matičnim bendom (Enema of the State, Take Off Your Pants and Jacket, Untitled) i suradnji s drugim glazbenicima kao bubnjar ili producent (Lil Peep, XXXTentacion, Fever 333, $uicideboy$, nothing,nowhere…), bio je idealan izbor i pun pogodak.

Pjesma “I Think I’m OKAY” s Barkerom na bubnjevima i Yungbludom na vokalu bila je temeljac za ono što je stiglo ove godine, ali istovremeno jedan od glavnih razloga suradnje. Naime, Baker je zakazao jedan dan u studiju s Barkerom, a prema njihovim riječima sesija je bila tako dobra da je dogovorena suradnja na sljedeća dva mjeseca. Znalo se da će to biti pravi pop punk projekt.

Iako je album trebao izaći i ranije ove godine, datum je odgađan zbog koronavirusa, sve do 25. rujna. Fanovi su kroz cijelu godinu dobivali autorske pjesme poput “why are you here” koja nije uvrštena na album, sjajan singl “bloody valentine” i poneku jako dobro odrađenu obradu (“Misery Business”, “love on the brain”, “Champagne Supernova”).

“Samo sam želio ići protiv onoga što svi misle, napraviti pop punk album. Svi su govorili o promjeni žanra, ali takav način gledanja na stvari je preuzak. Što se mene tiče, samo sam dodao više stvari koje sam već ranije napravio”, kazao je MGK u razgovoru kod Howarda Sterna.

Suradnja s Barkerom donijela je novi štih, album na kojem dominiraju pravi instrumenti. Machine Gun Kelly nada se da će mu to donijeti širu publiku, ali i inspirirati mlađe generacije da uzmu gitaru i uče svirati.

Sve kreće s “title trackom”. Lagana akustika ubrzo se pretvara u pop punk melodiju koja se proteže kroz cijeli album. Slijedi “kiss kiss”, jedna od najzaraznijih pjesama s albuma, prethodnica “drunk facea”. Četvrtu pjesmu pod imenom “bloody valentine” objavio je u svibnju kao singl i ostvario sjajne rezultate na većini TOP lista u SAD-u (Alternative Airplay, Hot Rock & Alternative Songs, Bubblink Under Hot 100 Singles).

Tome nije odmogao niti spot s njegovom djevojkom, glumicom Megan Fox koja se na albumu nešto kasnije pojavljuje i na interludiju “banyan tree”, uz komičara Petea Davidsona koji je svoje mjesto našao na “kevin and barracuda”. Upravo su spomenuti najniže točke albuma bez kojih je mogao još više prodisati.

Uslijedio je duet s pjevačicom Halsey na pjesmi “forget me too”, a zatim i osobni favorit potpisnika ovih redaka – pjesma “all i know” s reperom Trippiem Reddom u kojoj je karakterističan zvuk albuma spojio s valovima emo rapa. Pjesma u kojoj su nešto izraženiji beatovi jest “my ex’s best friend” u suradnja s Blackbearom, dok gostovanja na albumu zaključuje Iann Dior (“nothing inside”).

Pjesma “lonely”, kao sedma na albumu, emotivno je središte u kojem autor govori o smrti oca i tete. Akustikom je krenuo, akustikom je završio, s pomalo i ciničnom pjesmom “play this when i’m gone”, kojoj su čista suprotnost još jedan uspješan singl “concert for aliens” i “WWIII” koja se ipak čini kao 59 sekundi dugačka stara demo snimka blink-182a. Sve što je mogao dobro napraviti, Machine Gun Kelly napravio je dobro, praktički bez greške.

Jednostavno, iskreno, brzo i vrijedno pokojeg ponavljanja na do kraja pojačanim zvučnicima. Ovo je album kojeg, kada ga slušate u cijelosti, možete zaboraviti na sve brige. Veliki žanrovski skok u odnosu na većinu onoga što je napravio kroz karijeru. Ako volite pop punk, većinom otrcane stihove i zarazne refrene, ovo je album za vas. Ovo je album koji slavi sve ono čime se pop punk predstavlja – emotivni roller coaster.

Kada se sve zbroji i oduzme, ne čini se kao nepredvidiva loptica koju napuknutim reketom napucavate od zid pa ne znate gdje će završiti. Vraća se tamo gdje želite. I to je najveći uspjeh ovog albuma. Najavljen je pop punk album, pop punk album je stigao – onaj koji daje nostalgičan prizvuk početka 21. stoljeća kada je spomenuti podžanr bio na vrhuncu.

Ukupno 36 minuta zabavne glazbe. Od prve do zadnje note i riječi – to je pop punk perfekcija, ništa više i ništa manje od toga. Ide tako brzo da se gotovo nikako ne čini dosadno. Jednostavno, iskreno, brzo i vrijedno pokojeg ponavljanja.

Autor recenzije: Petar Jenjić