Lykke Li: Je li tužno zbilja sexy?

    461

    Lykke Li

    So Sad So Sexy

    Datum izdanja: 08.06.2018.

    Izdavač: RCA

    Žanr: Pop, R&B, Trap

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Hard Rain
    2. Deep End
    3. Two Nights (featuring Aminé)
    4. Last Piece
    5. Jaguars In The Air
    6. Sex Money Feelings Die
    7. So Sad So Sexy
    8. Better Alone
    9. Bad Woman
    10. Utopia

    Švedska indie-pop zvijezda, Lykke Li, prošli je mjesec počastila novim albumom. “So Sad So Sexy” za Lykke bilježi zaokret u zvuku, albumom dominiraju sintisajzeri i poigravanje trap elementima, ali srećom tematika i izričaj ostaju isti kao i na prošlim izdanjima.

    Još jedna očekivano, ali prelijepo melankolična ploča Lykke Li otpočinje zanimljivom “Hard Rain”. Ako na sceni postoji netko tko zna opisati sve osjećaje, nijanse, razine i stadije u romantičnim vezama i uobličiti to u predivne stihove koji zvuče jednako dobro pročitani i otpjevani, onda je to Lykke Li. Prve su tri pjesme s ovog albuma tako dobile očito poseban lirski tretman. “Deep End” uvlači nas duboko u raznolikost osjećaja. U plavetnilu slomljenog srca i usamljenosti, ispreliću se tužni, blago ljutiti stihovi, koji se opet razvodnjavaju na ispitivačkom, repetitivnom, ali dojmljivom refrenu. “Two Nights”, inače jednu od najboljih pjesama na albumu, skoro je uništio rap dio mladog američkog repera Aminéa, koji je zbilja nepotreban, a trebalo je izmijeniti i koji stih da se bar pokuša uklopiti u ton i atmosferu pjesme. Inače, “Two Nights” jedna je od pjesama na albumu koja najbrže ulazi u uho. Laganim notama, Lykke kristalizira sliku tih noći provedenih u razmišljanju. Kao maleni dnevnik kroz pjesmu.

    Muziku podržava

    Zanimljiva je i činjenica da je koautor i koproducent i “Deep End” i “Two Nights” bio Jeff Bhasker, poznat po uskoj suradnji s Kanyeom Westom na njegovim velikim albumima “My Beautiful Dark Twisted Fantasy” i “ 808s & Heartbreak ” te autor ogromnih hitova “We Are Young” (Fun) i “Uptown Funk” (Mark Ronson). Vratimo se nakratko na zvuk albuma, koji biva prošaran takvim izletima u rap/trap produkcije koje začudo i leže Lykke, ali finalan produkt ostavlja još dosta dodatnog prostora za osvajanje. Koliko god je većina pjesama nekako ispod očekivanja, čast izuzecima, jedno je za pohvalu. Taj isti izlet Lykke Li u elektroniku, synth-pop i trap zapravo zvuči jako dobro. Podloge su slušljive, zarazne, jasne, jednostavne i precizne. Emocije dozirane, a njen poseban glas prekrasno leži na postavljene aranžmane.

    “Jaguars In The Air” upravo je primjer ne tako uspješnog koketiranja s drugačijom produkcijom. Lykke glasom neodoljivo podsjeća na neke izvedbe Grimes, što mi s obzirom da se radi o Lykke Li zvuči više nepozvano nego dobrodošlo. Stihovi ovdje spašavaju stvar jer čine najoptimističniji trenutak albuma. “Baby, you and me, we’re dreamers. We could tear down the sky. Jaguars in the air”, slatko će Li. Slušajući album, dobiva se dojam da su pojedine pjesme nedorečene, malo otegnute, čak dosadne. Melodije ponekad izuzetni originalne, katkada lijene.

    Album više manje staje nakon “Sex Money Feelings Die” i prelazi u niz manje stimulativnih pjesama. Međutim, “Better Aloneje nešto sasvim posebno. Pjesma koju slušajući zaboravljate da uopće pripada ovom albumu. Jedan sasvim drugi svijet. Možda neka stara, a opet nova Li, u manje indie izdanju, ali jednako progoni. Naslovna pjesma nažalost prolazi nezapaženo, kao primjer odnosno dokaz ograničenja novoodabranog žanra. Doduše, most ove pjesme je prekrasan. Zadnja pjesma na albumu, “Utopia”, svodi se na pokušaj postizanja lake pamtljivosti, ali ima svjetlih trenutaka.

    U globalu, album i krije neke od najpamtljivijih fraza i pripjeva Lykke Li. Zanimljiva mu je prednost i to što je toliko kratak, bez obzira što broji desetak pjesama, pa se sluša više puta što posljedično znači i veću mogućnost da se zarazite nekim od tih kratkih dahova magije. Slušate i tražite ‘tu’ pjesmu i u trenutku kada mislite da ste je našli, nekako vas pusti. Prije su to bile pjesme poput “Little Bit”, “I Know Places”, “Possibility”, genijalna “No Rest For The Wicked” ili vječna “I Follow Rivers”. “So Sad So Sexy” nije iznjedrio takve pjesme. Kao favoriti s albuma, “Hard Rain”, “Deep End”, “Two Nights” i “Better Alone” nisu daleko, ali jednostavno ne dostižu visine prijašnjih, jačih uradaka Lykke Li.

    “So Sad So Sexy”, pomalo je skromna kolekcija lijepih pjesama ponekad umanjenog značaja zbog odabira smjera produkcije. Ukupan dojam albuma podvojen je. Koliko god da sam opčinjen navedenim favoritima, toliko mi nedostaje rada na ostalim pjesmama.

    Svima imalo melankoličnima, ljubiteljima teških, snažnih, trajnih emocija i onima željnih sjetnih atmosfera u glazbi, ovaj će album dobro sjesti. Ima nešto očaravajuće u njenom stvaralaštvu. Mnogi danas pjevaju o ljubavi ili pokušavaju, ali rijetki toliko iscrpno, detaljno i konstantno kao Lykke. S njezinim se stihovima lako poistovjetiti, a opet ostaju dovoljno osobni za nju samu, ostavljajući čvrst dojam da nisu samo uslišene molbe najšire publike. I da, je li tužno zbilja toliko sexy? Odgovor je zapravo pozitivan. Samo je stvar kuta gledanja. Način na koji se Lykke prezentira, s tužnim tekstovima spojenima s tugom prožetom, ali opet glazbom koja zvuči dovoljno ponosno, samim time i nekako seksi. Posebnost tekstopisanja i komponiranja Lykke Li očituje se u sposobnosti da najdublje i najteže emocije ublaži u poetskim stihovima, transformirajući ih u ozbiljne i iskrene izjave ljubavi. Lykke ni u kojem trenutku ne zvuči kao da zapomaže, ne zvuči suviše povrijeđenom ili se direktno stavlja u patničke uloge.

    Također, siguran sam da većina slušateljstva ni ne razmišlja koliko je teško uživo pjevati toliku količinu emocija, ostajati priseban, profesionalan i obuzdanih emocija. Ona jednostavno odlično razumije i vlada svojim glazbenim emocijama te konačno postiže dostojanstvenu, ponosnu, a opet bolno istinitu i iskrenu prezentaciju vlastitih sentimenata i čuvstvenosti.

    3 Shares
    Muziku podržava