Lucidfer: Sanjivi post-grunge

    330

    Lucidfer

    Vol. 1

    Datum izdanja: 29.01.2018.

    Izdavač: Samostalno izdanje

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Alone
    2. Trail
    3. Island in the Sun
    4. Seventh Seal
    5. Wrong Side
    6. Lonely
    7. Sailing
    8. I am the Sky
    9. I Rode with Death
    10. No Faith

    Ako tražimo novi bend s najglupljim imenom, tada bi Lucidfer zasigurno bio blizu trona. Kad tome nadodamo i ikonografiju gdje klinac kuca na vrata s brojem 666, svatko bi pretpostavio da je glazba na ovom albumu nešto što teži sotonizmu. Čemu sve to kad je to miljama daleko od bilo kakve Sotone, treba pitati bend, a mi smo tu da predstavimo njihov prvijenac “Vol. 1”.

    Nema tu nikakvih vragova, Lucidfer nema veze s Luciferom ni s nekom lucidnom glazbom jer “Vol. 1” je jedan dobar lagani rock album koji ima bazu u post-grunge spuštenog par brzina niže. Sve je zapakirano kao neki jam na temu američke glazbe sredine ’90-ih.

    Muziku podržava

    Navodno je cijela priča krenula kad je jedan član imao hrpetinu ideja koje mu nisu odgovarale za matični bend pa je sve krenulo u drugom smjeru. Pozvao je prijatelja da mu bude vokal, kasnije su nasnimili i bas i bubanj… Sve je trajalo oko dvije godine i sad je konačno “Vol. 1” vani.

    Album ima deset pjesama i stilski su poprilično dobro posložene. Taj neki post-grunge stil je pomiješan s vrlo sanjivim melodijama i vokalima pa album zvuči – slatkasto. Možda u cijeloj priči nedostaje hitoidna pjesma ili barem poneki jači refren da bi se izdanje diglo na neki viši nivo, ali i ovako je sve solidno i smisleno.

    Uvodna “Alone” najviše podsjeća na Seattle početkom ’90-ih (Soundgarden, Alice in Chains…), dok već sa sljedećom “Trail” upoznajemo i taj drugi nježniji dio gdje je dreampoperski zvuk zauzeo dobar dio zvučnih kulisa. Treća, “Island in the Sun”, odiše pozitivizmom i ako bih morao izabrati neku pjesmu koju ću najviše pamtiti s ovog izdanja, to bi svakako bila ova.

    Nakon tog dobivamo svojevrsni autopilot koji reda pjesme žanrovski fino posložene bez nekog pretjeranog odskakanja. Ako se netko navukao na album s njegovim početkom, svakako će uživati i do kraja albuma, a ako vam taj početak nije sjeo, ne bi me začudilo da vam prema kraju “Vol. 1” bude sve monotoniji (jer, ponavljam, nema nikakvih ‘iskakanja iz tračnica’).

    Koliko im god besmisleno ime i omot albuma bili, Lucidfer s “Vol. 1” je pokazao da ima nešto u njima. Lagani rock zvuk nosi album, a sanjive melodije povremeno iskaču u prvi plan pa se sve čini kao vrlo zanimljiva cjelina. Možda poneki jači rif ili refren ne bi škodio jer bi tad sve dobilo malo na žustrini. Sve u svemu, solidan prvijenac.

    Muziku podržava