Loše čak i za porniće

    2670

    Christina Aguilera

    Bionic

    Datum izdanja: 08.06.2010.

    Izdavač: RCA Records / Menart

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bionic
    2. Not Myself Tonight
    3. Woohoo
    4. Elastic Love
    5. Desnudate
    6. Love & Glamour (Intro)
    7. Glam
    8. Prima Donna
    9. Morning Dessert (Intro)
    10. Sex For Breakfast
    11. Lift Me Up
    12. All I Need
    13. I Am
    14. You Lost Me
    15. I Hate Boys
    16. My Girls
    17. Vanity
    18. Monday Morning (bonus)
    19. Bobblehead (bonus)
    20. Birds of Prey (bonus)
    21. Stronger Than Ever (bonus)
    22. I Am (Stripped) (bonus)

    Predugo se čekalo na četvrti studijski album Christine Aguilere, pretenciozno naslovljen “Bionic” ne bi li hipertrofirana sintagma ‘novog futurističkog zvuka’ polučila interes publike i kritike, podižući ga a priori na pijedestale staklenih nogu.

    Dvije su pune godine prošle od objave jubilarne kompilacije “Keeps Getting Better“, dobrog uvoda u glazbu Aguilere kojim je ilustrirala evoluciju od robe s trake američkih tvornica pop-korporacija do jednog od vodećih vokala svjetske pop-glazbe. Duh u boci, kučka, diva pa kvazi-android…

    Doduše, samo po naslovu jer “Bionic” nije koherentna cjelina, kamoli konceptualan album, već kontejner otpadaka koji su to u dobroj mjeri trebali i ostati. Bombastične najave, filigransko glesanje, poliranje i pretenciozno tempiranje koje bi oborilo publiku s nogu pali su u vodu već najavnim singlom “Not Myself Tonight” koji vjerojatno najbolje opisuje ovu kaotičnu cjelinu, iako je jedna od nosećih konstrukcija albuma i nesumnjivo zarazna ritma s prizvukom Daft Punka.

    Naslovna “Bionic” distorzirana je besmislica s idiotskim nizanjem rima i motiva nevrijednih ponovnog slušanja, što je slučaj i s “WooHoo” i “Desundate“- fuzijama Gwen Stefani i Britney. Reminiscencije su ključni strukturni moment, pa tako produkcijski i tekstualno jeftinom “Glam” odaje samo sebi shvatljiv hommage Madonninom “Vogueu”.

    Muziku podržava

    Za izgrađenu i potvrđenu (glazbenu) osobnost koja se s posljednja dva albuma “Stripped” i “Back to Basics“, unatoč njihovoj komplementarnosti, katapultirala na vrh ljestvica i zaradila naklonost kritike glazbenom inventivnošću i tekstualnom rafiniranošću, Christina se četvrtim studijskim izletom nije namjeravala potvrditi kao kreativac, već zastario pop-proizvod koji reciklira i istovremeno očajnički traži pozornost na krive načine, dakako, seksom.

    Plitki tekstovi, jednolične preproducirane dionice koje se perpetuiraju albumom plod su neoriginalnosti uzrokovane prepuštanjem ‘aktualnim’ producentima pa je tako prva polovica jedva probavljiva, no ukoliko izdržite u drugom se dijelu albuma krije iznenađenje vrijedno slušanja: tri divne, ali ni po čemu posebne balade našle su svoju nišu u kataklizmi neprirodnih distortičnih zvukova. “All I Need” tako je ‘dislocirana’ klavirska balada s “Back to Basics” posvećena sinu Maxu, iako bi kao i melodična i instrumentalno raskošna “I Am” svoje mjesto čvrsto zauzela na spomenutom prethodniku.

    Album okrunjuju tri odvratno plitke pop-brojalice “I Hate Boys“, “My Girls” i “Vanity“, kontradiktornih premisa s ostatkom albuma veličajući tri elementa: glupost, neurotičnost i histeriju.

    Uz vulgaris regularis izdanje tu je i, dakako, bonus dio otvoren patetičnom “Monday Mornin” koji zvuči kao kakav GaGin demo. Ponešto zanimljivija je “Birds of Prey” u produkciji Ladytrona s izvjesnom mističnošću i volumenom kakav nedostaje ostalim pjesmama. Štoviše, neshvatljivo je zašto nije na regularnom izdanju jer se radi o ponajboljom elektronskom dionicom albuma. “Bobblehead” je zrcaljena “Woohoo”, dok je “Stronger Than Ever” direktni nastavak ultimativnog hita “Fighter”, kako sadržajno, tako i u svojoj strukturi s izraženim klavirskim dionicama suprostavljenih bubnjevima, čineći tako ovu pjesmu potpuno izoliranom u formi od cjelokupnog albuma.

    “Bionic” stoga predstavlja šok u poetici pjevačice, neinventivnost par excellence i instrumentalnu iritaciju usporedivu sa stidnim ušima zbog koje nakon jednog slušanja album treba zaboraviti i trkom se vratiti na odlične prethodnike. Nažalost Aguileri i na našu sreću, seks ne prodaje uvijek sve.

    Muziku podržava