Loša interna šala zagrebačkog dečka

Renato Đošić – Renman, tada znan kao Keops, Diffaa, Silent Bomb, DJ-i Fresh Jay & Go Cut , Frx, E.T. te Ugly Leaders i Mc Buffalo iz Rijeke neki su od prvih Hrvata koji su se bavili hip-hopom, još tamo u osamdesetima.

Mediji, u zadnje vrijeme prečesto želeći nekako ispuniti zadani prostor ili učinivši članak ili reportažu što zanimljivijom isključivo Renmana nazivaju prvim reperom u Hrvata. Takvo prezentiranje stvari ne samo da je lijeno i površno obavljanje novinarskog posla, već je i nekorektno, te lišeno svakog respekta prema ostalim ljudima iz tog početnog perioda hrvatskog hip-hopa. Renman se po nečemu isticao.Naime, ako je vjerovati takvom autoritetu kao što je Phat Phillie, on je prvi počeo repati na hrvatskom jeziku, još davne 1985. godine. To je najbitnija stvar koja se tiče Renmana, i kao što kaže ona otrcana fraza ‘nešto što mu nitko ne može uzeti’. Pustimo li na stranu metafizička razglabanja o tome što bi bilo kad bi bilo, bez obzira kakvo mišljenje imate o njegovom rapu, on je zaslužio svoje mjesto u zamišljenom ‘hall of fameu’ hrvatskog hip-hopa. Naravno, ‘pionirstvo’ Renmana treba uzeti uvjetno rečeno. Ako pod tim pojmom mislimo na američke hip-hopere The Sugarhill Gang, koji su singlom “Rappers Delight” kao prvi predstavnici ove muzike ušli u Top 40, i tako prvi komercijalno ostavili traga u američkoj pop kulturi, ili uzmemo li Kool Herca i Afriku Bambaatu kao spiritualne očeve onoga što je slijedilo, tada promatrati Renmana začetnika iste stvari samo na našem prostoru gubi smisao. Niti su mu singlovi ili albumi bili toliko uspješni da bi harali top listama i tako rap približili prosječnom hrvatskom slušatelju, niti će bilo tko od kasnijih MC-a, Renmana spomenuti kao uzor ili će glazbeni znalci bilo koje njegov djelo proglasiti antologijskim.Njegovi najuspješniji singlovi “Nemreš bilivit” i “Lijepe žene prolaze kroz grad” danas prije funkcioniraju kao simpatični podsjetnici na ’90-te (unatoč zanimljivom funky beatu), simpatična trash zabava nego antologijski komadi hip-hopa. Kada su se pojavili Tram 11, TBF, El Bahatee, Bolesna braća i Nered & Stok , njihova muzika se nije činila samo kao progres, već kao skroz različiti žanrovi od onoga što je nešto ranije radio Renman.

Nekih 20-ak godina nakon svih tih događanja Renman izbacio je novi album, (pre)ambiciozni projekt “The Album… krka ili krkaspi“, koji sadrži čak 27 pjesama. Dok se nije bavio rapom, Renato Doršić bavio se slikarstvom, dizajniranjem interijera, vodio televizijske emisije, sudjelovao u reality showu Farma…”Krka ili Krksap” je snimana tri godine, i sadrži niz featuringa; Mario Huljev, Carla Belovari, Kristijan Beluhan, Vjeran Plavčić, Sven Pfeifer, MC Skole.

Sam album, čak ima zanimljiv koncept. Naime, Renman ga je zamislio kao posvetu šatrovačkom govoru, audio rječnik za ovaj pomalo izgubljeni dijalekt. Također, i kao autentični album zagrebačkog dečka, koji razumije kako ulice grada ‘rade’ i kako se tamo ‘spika’. Na žalost, radi se o dosta lošem albumu koji cijeli zvuči kao jedna preduga i naporna interna šala samog Renmana.

Najavni singl “Ja sam se rol s tim” jedan je od najgorih trenutaka u hrvatskoj glazbi zadnjih dvadesetak godina, a to samo po sebi dosta govori. Teško je razumjeti radi li se o ozbiljnom pokušaju obračuna s novim splitskim reperima, odgovor na “Zgb” Dječaka, antagonizmu sjever-jug ili pak parodijom jednih i drugih. Stvari nisu bitno bolje ni na ostatku albuma.

“Spikat i parlat”, “Gle malu voćku poslije kiše” neke su u nizu od dvadeset i sedam pjesama koje nastavljaju istu priču. Šatrovački govor, nepovezani tijek misli Renmana, koji ne mora sam po sebi bit loš, dapače, no kada je ista fora rastegnuta na ovako dug album jednak je doživljaj slušanju alkoholnom naklapanju lokalnog pijanca ili cjelodnevnom verbalnom maltretiranju dežurnog kvartovskih klauna. Neke stvari u životu zabavne su samo u jako ograničenim količinama, ovaj album upravo je takav. Par pozitivnih stvari treba ipak spomenuti.

Profesionalno odrađena produkcija Sound Impulsa i S&M-a, te vrlo dobri funk-rap u “James Brown je pored tebe“. No, sve je to daleko premalo, a ostatak albuma preloše izveden da bi zadovoljio bilo koga osim najtvrdokornijih Renmanovih fanova, kojih ima vjerovali ili ne, a što svjedoče kritike domaćih glazbenih portala koji ovaj album proglašavaju remek-djelom i sličnim besmislicama poput ‘game changera’ hrvatskog hip-hopa. Tako da stvari za Renmana nisu tako crne, a možda je i bolji u nekom od ostalih 200 zanimanja kojima se u dvadesetgodišnjoj pauzi između albuma bavio.