Los Angeles prije Zagreba – bezveze

Dave King ima poštapalicu ‘Beautiful People’ koju je u Zagrebu u dva navrata koristio gotovo između svake pjesme, dok na domaćem terenu u L.A. je to bilo vrlo rijetko, tek jednom pred kraj nastupa.

Flogging Molly su nastali krajem prošlog stoljeća u Los Angelesu kao spoj Iraca koji su došli u SAD u nadi za boljim sutra i lokalnih istomišljenika, a ekipa se našla u pubu pod imenom Molly Malone’s. Spojem irske tradicije i punka, dobili su jedan vrlo karakteristični zvuk kojim uveseljavaju ljude već više od deset godina, a imali smo ih i mi priliku vidjeti čak dva puta u zadnjih godinu dana i u oba slučaja su rasturili. Govorim to zato što mi se čini da na “Live at the Greek Theatre” ipak nije stvorena takva atmosfera kao u nas.

Zagreb je dugo vremena gorio za Flogging Molly, pa dok je na turneji “Float” u srednjeeuropskim gradovima bilo u prosjeku petstotinjak ljudi, u Zagrebu se okupilo više od 2.000 koji su napravili nezaboravnu atmosferu zbog koje se bend vratio nakon nepunih godinu dana i napravio još veći show na jarunskom jezeru. Uspoređujući te koncerte s ovim na DVD-u, jasno je da bi bilo puno bolje da su snimali live-izdanje kod nas, a ne u Americi.

Razloga je više… Prvi je prostor za kojeg bih rekao da je malo neadekvatan jer Greek Theatre ima mnogo sjedećih mjesta, pa se razbacati može tek u uskom prostoru između redova stolaca i bine. Zbog toga se nije uspjela stvoriti toliko potrebna sinkronizacija između benda i publike, iako se ona većim dijelom nazire. Mislim, tko je vidio da se sjedi na nekom punk koncertu?!

Druga važna stvar je sam bend koji se ne čini toliko inspiriran kao na zagrebačkim koncertima. Nije da su svirali loše, sve su odradili vrlo profesionalno, a baš ta profesionalnost je minus jer se nisu rasplesali kao prije nekoliko mjeseci. Bridget je i ovdje bila vrlo suzdržana, kao da joj se ne da biti na toliko dugoj turneji (trajala je preko 3 godine), a ostatak benda je dobro raspoložen, ali ne i odlično raspoložen…

Bilo kako bilo, “Live at the Greek Theatre” pokazuje da su Flogging Molly pravi zabavljači koji već imaju usavršen glazbeni show, pa mnoge fraze viđene u Zagrebu, izrečene su i u Los Angelesu, a vjerojatno i na svakoj drugoj postaji (posveta pjesme mami u Dublinu, velikanima koji su utjecali na njih…).

Set-lista je poznata i bend ju koristi tek s malim promjenama, a većinom je sačinjena kao ‘best of’ kompilacija pretežito življih pjesama i tek pokoje laganice da se publika može odmoriti od skakanja. Tu su također napravili jednu grešku ne svirajući “The Worst Day Since Yesterday” koja je većini fanova najbolja balada uz skladbu “If I Ever Leave This World Alive“.

Osim snimljenog cijelog koncerta, izdanje donosi sve to i na dvostrukom audio CD-u, te nekoliko dodataka na DVD-u. Reklo bi se standardno izdanje. Od dodataka bih izdvojio sve spotove benda kojih nema mnogo, ali ih je zanimljivo pogledati, te intervju s bendom vođen pred sam koncert.

Fanovi bi ovim izdanjem mogli ostati malčice razočarani jer su uživo mogli vidjeti mnogo bolji show, dok će ostalima “Live at the Greek Theatre” biti odlična pozivnica za neki budući koncert Flogging Molly u bližoj okolici jer svakako bend zvuči daleko bolje ako ga se gleda uživo iz prvog, drugog reda, a ne ovako iz preudobne fotelje kod kuće.