Ljubavna synth pisma koja svi vole

Prethodni album bio je dosad najuspješniji album u karijeri Metronomya, pa se s nestrpljenjem očekivalo kojim će smjerom krenuti dalje.

“Love Letters” pokazuje odmak od “The English Riviera“.

U petnaestak godina koliko su Metronomy na sceni, svoj glazbeni opus su gradili malo po malo, da bi sve kulminiralo albumom “The English Riviera” nakon čega se mnogo toga promijenilo, postali su bend od kojeg se mnogo očekuje, pa je bilo zanimljivo vidjeti da li će novim izdanjem uspjeti održati taj novi status. Prvi rezultati pokazuju da su ponovno uspjeli.Već s uvodnom skladbom “The Upsetter” pokazuju da su synth balade i dalje u prvom planu, sve je bazirano na jednoj melodičnoj, a opet minimalističkoj atmosferi, a baš s tim uvodom nalikuju na nešto eksperimentalniji Coldplay.

Sljedećom, “I’m Aquarius“, kupili su mnoge jer je ovaj singl ujedno i najavio album, a u njoj zvuče kao da Antony and the Johnsons istražuju rani disco zvuk, “Monstrous” ima barokne synthove koji malo podižu dozu neuroze, dok naslovna stvar “Love Letters” podsjeća na radove Of Montreal.

Kako odmičemo dalje, tako sam album predstavlja još mnoštvo sličnih ideja koje je bend lijepo razvio u album koji ima snage ponovno isporučiti nekoliko vrhunskih singlova, dok kao cjelina djeluje vrlo koherentno i dinamično, iako je album većinom mirnijih glazbenih tema.

Synth minimalizam zaraznih melodija i refrena ponovno će Metronomy izbaciti stepenicu više, pa se ne očekuje ništa manje nego da s “Love Letters” nastave gdje su stali s “The English Riviera”.