Ljubavna harmonija pretočena u glazbenu idilu

Od naslovnice albuma pa do njegovog materijala vidljivo je da su Big Deal zaljubljeni, mladi, šarmantni i vrckavi, te da su to htjeli pretočiti u niz pjesama da bi s ljudima podijelili svoje osjećaje. I uspjelo im je.

Razlika u godinama (Alice Costelloe ima 18 i nešto sitno, a Kacey Underwood je 29-godišnjak) pogodovala je odličnim sklopom viđenja istih stvari, pa je svatko svoje životne uspone i padove uspio pretočiti u note i tekstove, tako da većinom sve zvuči vrlo zaigrano, kao da su se Johnny i June Cash pronašli mnogo ranije, u tinejdžerskim godinama.

Osnova svake pjesme je akustična i električna gitara uz vrlo malo popratnih dodataka. Kada se to uzme u obzir, ponekad glazbene kulise zvuče vrlo moćno, kao da ih je stvorio punokrvan bend, a ne tek dvoje ljudi, čime ovo ne ispada tek kao neki prosječan folk rock album.Možda jedina prava mana albuma jest ta što s vremenom opada u kvaliteti. Na prva dva mjesta smještene su i dvije daleko najbolje pjesme, dok se prema kraju melodije smiruju i postaju više sanjive, a sve i dalje u određenom žanrovskom okruženju zapečaćeno s dvije gitare.

Uvodna “Distant Neighborhood” u startu pokazuje u kojem će smjeru album ići. Zajednička vokalna suradnja muškog i ženskog glasa odlično je uklopljena i tako će biti i u većini pjesama do kraja. Mnogi bendovi boje se vokalnih harmonija, ali to ne mora biti tako, posebno ako si vokali glazbeno odgovaraju kao u Alice i Kaceya.

Najjača pjesma na albumu definitivno je skladba “Chair” koja na pomalo Pixies način progovara o ljubavi i nepovjerenju. Ovo je ujedno i najnabrijanija stvar na albumu, pa svakako odskače od ostatka albuma koji, istini za volju, s vremena na vrijeme malo zapne u neku kolotečinu. Od laganijih pjesama svakako bi trebalo istaknuti pjesmu “Talk” koja je bila izdana kao jedan od promotivnih singlova.

Ponekad albumi muško-ženskog dua znaju zaglibiti u pravocrtnu liniju iz koje se malotko može izdići. Kada objektivno pogledamo, to se događa i albumu “Lights Out” u njegovoj drugoj polovici gdje se duo ponajviše oslanja na vokalne harmonije koje zvuče neodoljivo. Ističući svoju najveću prednost, bend i nije mogao previše promašiti, ali ipak ostaje mala tuga što nisu nastavili u tempu kojeg su pokazali u vrlo raznovrsnom početku albuma.

Teško je držati slušatelja zaokupljenim cijelo vrijeme samo s dvije gitare i muško-ženskim isprepletenim vokalima, ali u slučaju Big Deal možemo reći da su uspjeli. “Lights Out” zanimljivo je ostvarenje koje ima svoj potencijal koji nije izražen kroz sve pjesme na albumu. Ipak, nekoliko izvanserijskih pjesama izdiže ga iznad prosjeka.