Ljepota skrivenih dijaloga

    1846

    Kapec Labosh Duo

    Loop Chamber Music

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Samizdat

    Žanr: Ambijentalna muzika, Elektronika, Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Prvi razgovor o skrivenom zvuku
    2. Drugi razgovor o skrivenom zvuku
    3. Treći razgovor o skrivenom zvuku
    4. Četvrti razgovor o skrivenom zvuku
    5. Peti razgovor o skrivenom zvuku
    6. Šesti razgovor o skrivenom zvuku
    7. Sedmi razgovor o skrivenom zvuku
    8. Osmi razgovor o skrivenom zvuku
    9. Deveti razgovor o skrivenom zvuku

    Ivan Kapec i Višeslav Laboš udružili su snage u jednom nesvakidašnjem eksperimentu – spojivši svoje individualne glazbene svjetonazore (jazz i elektroniku) u kemijski spoj koji treba pozdraviti kao nešto jedinstveno na hrvatskoj sceni, iako je ovakvo poigravanje pronađenim zvukom – konkretno, ovdje istaknutija manipulacija vinilnim šumom – već odavno otkrivena ‘topla voda’ – ali za koju nikad nije prekasno.

    Posebno kad autori pokazuju jedan otvoren pristup, slušatelja maksimalno uključivši u njihovu dinamičnu audio-igru.

    Laboš je već ranijih godina vješto demonstrirao svoju strast prema ‘turntablismu’ – tretiranju gramofona kao instrumenta, stvarajući od spomenutog vinilnog šuma idealan ambijentalno-ritmički puls. S Draganom Pajićem Pajom i Marijom Kovačem, te konačno i u sklopu konkretnijeg zajedničkog projekta Impromondays, redovito je održavao što zvukovne radionice otvorene za javnost, što spontane nastupe uživo, sudjelujući pritom i u nizu interesantnih albuma objavljenih posredstvom digitalnog izdavačko-produkcijskog kolektiva Egoboo.bits i Creative Commonsa.

    Kao Kapec Labosh Duo, Ivan i Višeslav nedavno su se vratili i s gostovanja u SAD-u, gdje su u sklopu međunarodnog Livelooping Festivala održanog u Santa Cruzu tamošnjoj publici predstavili svoj rad.

    Muziku podržava

    Kako rekoh malo ranije, sugerirani audio-pejzaži ovdje već su odavno zaživjeli, pozdravljeni izvjesnim pokušajima glazbene definicije, pa ću si dati to pravo reći kako su pojedine veličine imale indirektan utjecaj na ponuđena zvukovna rješenja našeg dueta.

    Avangardni bijeli šum i ulomci tišine propušteni kroz ‘šake’ efekata, dostojan su podsjetnik i simbolički nastavak na zvukovnu filozofiju izvjesnih rodonačelnika tzv. ‘izolacionističke’ ambijentalne glazbe – Zoviet:France, Simona Fishera Turnera, The Hafler Trio ili ranijih His Name Is Alive, a nije naodmet u kontekstu Kapecovog i Laboshevog poigravanja jazz-drone strukturama, uz blage natruhe psihodelije (primjerice u temi br. 6), spomenuti i neke aktualnije predstavnike – poput Philipa Jecka, Philla Niblocka, Mike Vainia ili Christiana Fennesza (čiji je duh ovdje možda i najprisutniji).

    No u odnosu na primjerice Fenneszovu sklonost ekstremu na granici slušljivosti, malo manje abrazivni i uhu ugodniji, Kapec Labosh Duo nude devet cjelina, ‘bezimenih’, praktički koliko i sam žanr koji istražuju; možemo unedogled filozofirati o mogućem nazivu ali je ovim neodredivim ulomcima bolje pružiti utočište jednog zasebnog glazbenog entiteta koji ne pati od imperativa smještanja u žanrovske ladice; prebiranjem po efektima, šum vinila ili trzaji gitare gube svoju zvučnu prepoznatljivost, pružajući tako neku drugu opciju idealnog zvukovnog zastranjenja.

    Upravo je “Devet razgovora o skrivenom zvuku” vrlo domišljata definicija; impresivna studija koja otvara bezbroj mogućnosti – ljepota zvuka koja egzistira i u najnerelevantnijim izvorima mimo konkretnijih glazbala. Ili, kako bi Laurie Anderson rekla – sve može biti ‘oružje’. Isto tako sve doslovno može biti glazbeni instrument. Ostalo je mašta – ‘bolesna’ ili ‘bogata’, uvijek produktivna, koliko god se na prvi pogled iz naslovom ponuđenih ‘untitled’ cjelina možda i ne čini tako.

    Međutim, u izvjesnim momentima na ovom izdanju šum vinila je suvišan, a gitara prestidljiva – pucketanje prašine zarobljeno u repeticiji tzv. ‘run-out groovea’ ostavlja svoj željeni (iskrivljeni) ton ali umjerenost, kojoj autori teže, pomalo se gubi. Postoje situacije u kojima bi akustična gitara trebala nositi glavnu riječ – jer umjesto sveprisutnog vinilnog šuma, ponegdje bi upravo njezin zvuk uspješnije popunio komadiće neiskoristive tišine.

    Ali u svojoj cijelosti, ‘Komorna loop-glazba’ iz stvaralačkog kuta Kapec Labosh Dua dosljedno je strukturirana, pružajući nekakvu zbirku odjeka podsvjesnog. Ovdje se ne nudi neki početak i kraj – već mogućnost da iznova zavrtimo ‘ploču’, otkrivajući čari idealnog paralelnog svijeta u misterioznom šumu vinila i bazičnih ritmičkih formi, uvijek otvarajući neka druga vrata.

    ‘Labirint’ je možda riječ s negativnim konotacijama, no ovom labirintskom predlošku rado se vraćam i uživam u lutanju bez prevelikih očekivanja hoću li naći konkretan izlaz. Jer njih zapravo ima mnogo – sve što slušatelj treba jest prepustiti se vlastitoj intuiciji – istovremenom osjećaju nestrpljenja i opuštenosti koje ga vode ponuđenim zvukovnim hodnicima.

    Muziku podržava