Live potvrda da znaju što rade

Od 1994. godine, od izlaska prvog remek-djela “Burn My Eyes”, dečki iz Machine Head putuju, sviraju, snimaju albume i priređuju odlične koncerte. Tek nekih 10 godina od izdavanja debija odlučili su nas počastiti jednim DVD izdanjem. Isplatilo se čekati.

Nakon velikih turbulencija (koje su većim dijelom čuvali od očiju znatiželjnih novinara) s raskidom ugovora s izdavačkom kućom, izdavanjem zadnjeg albuma “Through The Ashes Of Empires” samo za Europu, pa više nego uspješnog i iznenađujućeg vraćanja na američko tlo, krenuli su na najdužu i najiscrpniju turneju u njihovim karijerama. Cijeli svijet su okružili dvaput, i gotovo niti jedan njihov obožavatelj nije ostao uskraćen za sat i pol žestokih nota.

Samo 4 dana prije nego smo ih imali prilike gledati u zagrebačkoj Tvornici, na koncert održan u Brixton Academy u Londonu, 4.12.2004. odlučili su dovući hrpu kamera i napokon snimiti jedan koncert u cijelosti. Zajedno s intervjuima, video spotovima i zezancijom iza pozornice taj koncert odlučili su podijeliti sa cijelim svijetom. No, idemo od početka.

Mali dokumentarac o stvaranju zadnjeg albuma, te scene sa snimanja spotova napokon opisuju sve kroz što je taj četverac prolazio zadnjih godina. Od problema s gitaristima, pa postavljanja njihovog prijatelja Phil Demmela na mjesto pravog člana grupe, preko svađanja s izdavačima pa sve do pokušaja snimanja komercijalne pjesme (jer bez nje nije išlo), te naposljetku ipak odustajanja od ‘prodavanja vlastitih guzica’. Tri video spota: “Imperium“, “The Blood, The Sweat, The Tears” i “Days Turn Blue To Gray” samo su mi omogućila da napokon izbrišem one loše divx verzije s hard diska, dok je središnji i najvažniji dio DVD-a, ipak koncert.

“Seasons Wither“, “Bulldozer“, “Old“, “Ten Ton Hammer“, “Davidian” i ostale metal poslastice tjerale su publiku na konstantno naguravanje, skakanje, trčanje u krug i pjevanje stihova zajedno s odlučno raspoloženim frontmanom Rob Flynnom, dok su im “The Burning Red” i “Descend The Shades Of Night” dali malo vremena da otpuhnu. Ne kaže se uzalud da, koliko god ironično zvučalo, metalci rade nabolje laganice.

Rasprodana dvorana s 5 000 podivljalih fanova, te novi i stari hitovi pomogli su Machine Headu da pokažu kako su jedan od najboljih live metal bendova današnjice. Činjenica da se kroz cijelu cjelcatu turneju ponavlja ista set-lista (osim pjesme na kojoj kombiniraju dijelove od Metallice, Pantere i Iron Maiden), ipak se ne može zamjeriti konkretno ovom izdanju i ovom koncertu, ali i dalje ostajem razočaran što jedino Metallica i Dream Theater odsviraju koncert puno puno duži od sat i pol. Unatoč tomu, ovo je pokazatelj da je Machine Head odličan bend. Pogotovo uživo!