Lindi Ortega: Nepresušno vrelo mitskoga Zapada

Napraviti konceptualni vestern album u country svijetu ambiciozan je potez. Upravo se na to odvažila Lindi Ortega na sedmom albumu nazvanom “Liberty”. Naziv albuma ne odgovara samo konceptu koji stoji iza njega, nego i priči glazbenice koja je razmišljala o odustajanju od glazbene karijere nakon što se iz Nasvillea preselila u Kanadu. Kako je glazbenica uglavnom ostajala izvan glavnih glazbenih struja, čak je i u country krugovima zadržala status outsidera, s vremenom je sve više njegovala svoj gothic country stil koji joj je donio epitet kraljice undergrounda.

“Liberty” je rezultat kreativnog oslobađanja i iskoraka u nov i izazovan teritorij. Koncept albuma trodijelna je priča o tugi, osveti i iskupljenju kroz  koje prolazi  protagonist u pustinji američkoga zapada. Klasični toposi ubojstva, grijeha, očaja i, na koncu, iskupljenja i oprosta na albumu su organizirani u narativ koji je više filmski negoli književni. Špageti vestern i Ennio Morricone prva su i ključna referenca izdanja, što Ortega nije krila. Osim jasnoga tematskog momenta i onaj glazbeni je prilično transparentan, čemu su pridonijeli suradnici koji su radili na albumu  ̶  producent Skylar Wilson (Justin Townes Earle, Caitlin Rose), gitaristički dvojac Steelism iz Nashvillea i Charlie McCoy na harmonici. Prvi dio, “Through The Dust Part I”, sadrži mračnije i elegične pjesme u poznatoj maniri country otpadnika. “Afraid of the Dark” uvodi u priču o tamnom mjestu, izgubljenosti i nemoći. Očaj uz pokušaj otpora čuje se u “You Ain’t Foolin Me” i “Till My Dyin’ Day”, dok “Nothing’s Impossible” najavljuje borbu i oslobođenje.

“Through The Dust Part II” najkompleksniji je dio s najviše pjesama, koje su zanimljive ponajviše jer su prijelaz između tame prvog i svjetla zadnjeg dijela. Balansiranje između tame i svjetla nit je vodilja na većini Orteginih albuma, stoga je središnji dio dobar indikator kako se glazbenica snalazi sa suprotnim tendencijama u glazbi, ali i u stilu. “The Comeback Kid”, “Pablo” i “Lovers In Love” nose ne samo ovaj dio, nego album kao cjelinu. Ljubav i partnerstvo lajtmotivi su koji vode do oslobađanja u trećem i završnom dijelu “Through The Dust Part III”, koji se sastoji od dvije numere  ̶  “Liberty” i “Gracias a la Vida”. Potonja je pjesma čileanske kompozitorice i kantautorice Violete Parre te je bila obrađena mnogo puta, a pjevale su je i Mercedes Sosa te Joan Baez. Zatvaranje albuma, u kontrastu s mrakom prvog dijela, puno je svjetla te govori o zahvalnosti životu i svemu što donosi.

Iako je kročila na sklizak teren s idejom o konceptaulnom vestern albumu, Lindi Ortega opet je uspjela napraviti dojmljivo i kvalitetno izdanje kojim vjerojatno neće ući glavnu struju, no njoj tamo nije ni mjesto.