Lil Yachty “Let’s Start Here”: svemirski ambiciozan album

    9067

    Lil Yachty

    Let's Start Here

    Datum izdanja: 27.01.2023.

    Izdavač: Quality Control Music / Motown Records

    Žanr: Funk, Psychedelic, Rock, Soul

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. ​the BLACK seminole.
    2. ​the ride- (Ft. Teezo Touchdown)
    3. ​running out of time (Ft. Justine Skye)
    4. ​pRETTy (Ft. Fousheé)
    5. :(failure(:
    6. THE zone~ (Ft. Justine Skye)
    7. WE SAW THE SUN!
    8. ​​​drive ME crazy! (Ft. Diana Gordon)
    9. IVE OFFICIALLY LOST ViSiON!!!! (Ft. Diana Gordon)
    10. ​sAy sOMETHINg
    11. ​paint THE sky
    12. ​sHouLd i B?
    13. The Alchemist. (Ft. Fousheé)
    14. REACH THE SUNSHINE. (Ft. Daniel Caesar)

    Lil Yachtyja ne brinu svjetski problemi stvaranja gigantske, korporativno raspoložene persone u svijetu rapa, niti ga ne muče vječni problemi njegove ostavštine te njegova socijalna dimenzija. Lil Yachty zrači energijom zlatnog retrivera u svijetu (t)rap glazbe – pregršt referenca na tehnološke podvige 1990ih, 2000ih te eventualno 2010ih, relativno minimalni aranžmani te razigrani, ponekad šablonizirani tekstovi o ljubavi ili barem pokušajima doživljavanja iste (gledam tebe, collab s KYLE-om na „iSpy“) stvorili su Lil Yachtyja u jednog od slađih antiheroja inače duboke, socijalno osviještene svjetine rapa.

    Nakon što je najavio da novi album neće uopće biti povezan s rap glazbom, Lil Yachty je dignuo nekoliko obrvi – u stilu Batmana, pitala se i javna sfera radi li se o ptici ili avionu; na kraju je ipak ispao „Let’s Start Here“, njegov peti, radikalno drukčiji album. Možda je ovdje potrebno pohvaliti AI-generiranu naslovnicu albuma, za koju sam siguran kako je prompt bio benigan (poput „sastavi sliku u kojoj se nekoliko biznismena smije“), ali sasvim slučajno (ili?) metaforizira paklove korporativnog života, ili (su)života s korporacijom.

    Mislim da fraza „radikalno drukčiji“ ni u kojem slučaju nije pretjerivanje – album donosi 14 pjesama obojanih psihodelijom, osjećajima lelujanja nad majskim poljanama te generalno prekrasnom atmosferom. Sam uvod u album, odnosno „the BLACK seminole.“ donosi psihodelične strukture, koje zvuče kao nešto iz opusa zlatnog doba Black Sabbatha iz 1960ih/1970ih te Tame Impale. U šest i pol minuta čujemo psihodelični solo te neverbalno pjevanje, uz kojeg se, obzirom da podsjeća na „A Great Gig in the Sky“, može reći da se psihodelični spektar otvara na velika zvona.

    Muziku podržava

    Mijenjanje žanra mogla je itekako biti fatalna tragedija za Lil Yachtyja; na misao dolazi toliko zamki u koje je Lil Yachty mogao pasti putem stvaranja psihodeličnog albuma. Mogao je zakomplicirati album samo kako neka definitivna izjava mijenjanja pravca u psihodeliju, no njegova poletnost te razigranost još uvijek dominira albumom („the ride-„, „running out of time“). Također, Lil Yachty se u stvaranju albuma nije ustručavao pozvati mnoštvo glazbenika različitih spektara – tako na „running out of time“ sudjeluje Justine Skye, dok se na „pRETTy“ na Yachtyeve nježne verterovske deklaracije ljubavi javlja Fousheé. Cijeli „Let’s Start Here“ zvuči kao jedna velika rođendanska zabava, na koju su svi pozvani.

    Toliko topao, da čak po indeksu topline albuma (koji je nastao u vrijeme pisanja ove recenzije), „Let’s Start Here“ dobiva ocjenu „Since I Left You“ od The Avalanches od 10. Jedna od toplijih pjesama je „drive ME crazy!“, koja, iako vuče od tradicije soula, također podsjeća na ljepote opusa trip hop izvođača, poput Bonoba. Čak je i sam Yachty rekao kako je pjesma „veća od života“, ali ta pjesma je život; ili barem što bi život trebao biti. Lijep, ako je suditi prema prekrasnom outru gudačkog kvarteta.

    Blok pjesama prekida „:(failure):“, koji je u biti instrumental, u kojem Lil Yachty objašnjava svoju filozofiju uspona i padova. Tu se Yachtyju priključuju autori instrumentala, Mac DeMarco te Alex G, odnosno divovi opuštene branše indie rocka te posljedično i divovi TikToka, obzirom kako su njihove pjesme („My Kind of Woman“, „Moonlight on the River“, „Mary“, „Treehouse“) postale fenomeni za opisivanje cijelog spektra emocija, koji na onom šarolikom prikazu ipak ide prema plavoj te ljubičastoj boji.

    Lil Yachty voli žene, i to na nekakav svoj, neprikosnoven način, koji ne treba objašnjavati nikome. Zbog toga i ovaj album obiluje referencama na tu ljubav – mislim, „The most important moments in life aren’t when you’re born and when you die/But when you met me, when we became us“ u „pRETTy“? Jednostavno predivno, kao blago prostački lord Byron. Isto tako, u „sAy sOMETHINg“, uz nekoliko naprasnih modulacija Lil Yachty ponovno traži ljubav, pomalo neuspješno, usput stvarajući nekoliko jednostavnih, no toliko suludo lijepih stihova („We can live the dream life, wild, oh/Got me feeling like a teen again, yeah (Ooh)/It’s feeling like it’s teenaged love/If you feel the same way, then say some’ (Say some’).

    Neukusno bi bilo reći „ej, ovo zvuči kao Tame Impala“, ali jednostavno je na nekoliko pjesama nemoguće ne naći razliku – drugi dio „the ZONE~“ zvuči kao nešto što je Tame Impala htio izdati na „Currents“, ali jednostavno nije. I mislim da je sve u redu s tim; zato što cijela priča Lil Yachtyja te psihodelije, te opuštenosti (t)rapa te generalne repetitivnosti te fokusa na atmosferu koju psihodelija (generalno) pruža stvara jednostavno čaroban album; album koji očajnički treba svojeg nasljednika, svojeg mlađeg brata. Album zatvara „REACH THE SUNSHINE.“, koji vrlo solidno zatvara album te usput zajebe slušatelja, misleći kako će se album zatvoriti melankoličnim pjevušenjem uz akustičnu gitaru, dok na kraju u biti to i je slučaj, no uz povremen distorzirani synth te manijakalno, bipolarno vrištanje.

    Pošto je recenzent ovog albuma raspoložen kao Internet Explorer, Lil Yachty je od izdaje „Let’s Start Here“ izdao singl „Strike (Holster)“, kojim se opet vraća u svoj prepoznatljiv zvuk. I nije to ništa loše, ali sigurno će njegovo vraćanje svojem stilu (ma štogod on bio) malo rastužiti, obzirom kako je „Let’s Start Here“ jednostavno album od kojeg, unatoč nepunom satu kvalitetnih psihodeličnih improvizacija, u stilu Queena, se želi sve i želi sada. Čak i za one, koji su navikli na zvuk te atmosferu Lil Yachtyja ne mogu reći da je odlutao u neke sfere kroz koje se ne može identificirati ni on, ni slušatelj. Lil Yachty je ovdje – tu je ljubav, tu su minimalni aranžmani. Samo provučeni kroz jedan kompleksni čarobni mehanizam kojeg nitko u potpunosti ne razumije, a svatko voli te sluša.

    Muziku podržava