Lijepi se za uši

Tko kaže da se upornost ne isplati? Nakon dugogodišnjeg nastupanja po klubovima diljem Hrvatske, ali i inozemstva, i mjesta koje su si svojim nastupima zasluženo priskrbili na domaćoj garage-rock sceni, Erotic Biljan And His Heretics konačno imaju album! On je kratak, energičan, neumoljivo brz, zabavan i eksplozivan, ukratko – “Supersticky“.

Priču o nastanku ovog benda već je svima dobro poznata pa je nećemo ponavljati, a više o tome možete pročitati u našem intervjuu. Ono što možda ne znate, a trebali biste znati jest to da je Erotic Biljan gitarist benda, a ne pjevač, što mnogi često brkaju (pa tako i novinari u svojim izvještajima).

Pjevač se zove Jura the Wildman, a osim njega i erotičnog Biljana, bend čine još Barefoot Elena na basu (koja je svoj prvi koncert svirala bosa pa otud i nadimak), Screamin’ Yeah Žalac na ritam gitari, usnoj harmonici i back vokalima, te najnoviji član benda, ujedno i najmlađi Heretik, Jan the Gun na bubnjevima.

Garage-rock scena u Hrvatskoj nikada u tolikoj mjeri zaživjela kao vani, no imena poput Spoonsa, Messerschmitta ili pak ranih Majki zaslužna su za njen razvoj na ovim prostorima. Nakon što su se The Babies razišli, Erotic Biljan & His Heretics zapala je uloga predvodnika domaće garage-rock scene, koja je i dan danas u potpunosti u undergroundu.

Obično bendovi prvo izdaju album pa ga tek onda promoviraju, no Hereticsi su krenuli obratnim putem te svoj album prvo ispromovirali pa ga tek onda izdali, čemu je vrlo vjerojatno pridonijela i činjenica da su prilično dugo tražili izdavača. Stoga, ako ste stari fan benda – kao što ja jesam – onda za vas ove pjesme neće biti nove, budući da se već nekoliko godina nalaze na koncertnom repertoaru Hereticsa, pa u tom smislu nije bilo nekih većih iznenađenja u pogledu sadržaja albuma.

‘Screamadelic garage rock’n’roll’ slogan je ovog benda, a takav je i “Supersticky” – vrišteći nabrijan, energičan i divlji i u samo 29 i pol minuta pokazuje otkuda je skupljao utjecaje, a oni su vidljivi već u istoimenom prvom singlu, uvodnoj “Call Me Wild” ili pak “X-Ray Man“.

Hereticsi su puno više klasični ’60s garage rock negoli garage punk, a po pojedinim trashy elementima (obratiti pažnju na atraktivan omot!) dosta podsjećaju na austrijske The Staggerse. Njihovi uzori su MC5, Sonics i Cynics, uspoređivali su ih s bendovima s legendarne Crypt etikete, a ja pridodajem još i Sympathy for the Record Industry i bendove poput Detroit Cobras ili The Von Bondies.

Koncertnog favorita “Boom Boom In The Sonic Room” možda već znate s EP-a “Electrocuted”, koji je bio kolekcija ranih demo snimaka benda, a u istu skupinu mogli bismo svrstati i ‘prljavu’ rockersku “You Make Me Bad“. Mali odmak od garažnog stila donosi surferska “Remember“, a “Supersticky” je, u mom slučaju, najljepljiviji na “Deadhearted“, ne samo zbog gostovanja dva ženska back vokala.

Slušati, ali i gledati pod obavezno, jer ako vam se ovaj album učinio dovoljno zabavnim, znajte da su im nastupi uživo još i bolji!