Lijepe i jezovite pjesme

“Spevala mi papiga” je album na kojem Dunja Knebl nastavlja svoju misiju promoviranja hrvatske tradicionalne pjesmarice, iznova otkrivajući njenu širinu i potencijal za opetovano čitanje.

Svojim onozemaljskim glasom Dunja pjeva pjesme koje su baš poput priča za djecu lijepe u svojoj jednostavnosti, no isto tako poput priča za djecu znaju šokirati svojim tragičnim sadržajem i količinom dubokih emocija koje se kriju iza ravnomjerne naracije.

Nad pjesmama lebde duhovi vojnika poginulih u nekim davnim ratovima, pisama koja nikad nisu našla put do onih kojima su bila namijenjena, neprežaljenih ljubavi, neostvarenih snova i nerođene djece. Slušajući pjesme miješaju se tuga, pa i jeza, s ljepotom osjećaja kako udišete svježinu i mističnost ovih naših brda i dolina.

Posebno jezovita je horor-priča “Ivanova ljuba“. Otpjevana je smireno, tek joj je zadnji stih naglašen prije nego pjesma naglo završi, što efektno pojačava šokantan kraj priče (neću otkriti temu da ne pokvarim efekt). Nicku Caveu bi se jako dopala ta stvar. Zapravo, Caveu bi se dopao cijeli album. S druge strane, naslovna pjesma je najrazigranija te plovi po vedroj melodiji flaute.

Aranžmani su prigodno spokojni, no atmosferični i neposredni tako da imate dojam da ste skupa s glazbenicima u studiju. Djelo su Knebl i Danijela Moduša koji je album i producirao. Dunjin glas prate uglavnom samo diskretne udaraljke i blaga akustična ili električna gitara. Gostujući glazbenici s instrumentima poput čela, flaute ili melotrona mjestimice doprinose atmosferi i drami skladbi. Na nekoliko pjesama Dunji se u vilinskom dvoglasju pridružuje Nina Romić.

Obrađene su uglavnom tradicijske narodne pjesme iz sjevernih krajeva Hrvatske (prvenstveno Međimurja, zatim Slavonije, Zagorja, Prigorja i Podravine), a malo iznenađenje na kraju je pjesma “Faculet” u kojoj se može čuti da dolazi iz repertoara dalmatinskih klapa.

Dunja Knebl svojom predanošću i vlastitim interpretatorskim pečatom koji utiskuje u svaku pjesmu koju pjeva nastavlja biti jedna od najzanimljivijih hrvatskih etno-umjetnica. Premda knjižica uz CD sadrži tekst i na hrvatskom i na engleskom jeziku, i premda se o kvalitetnoj hrvatskoj glazbi uglavnom razmišlja kao o nečemu što bismo mogli izvesti na inozemno tzv. world-music tržište, albumi poput “Spevala mi papiga” bi trebali u prvom redu zainteresirati domaće slušatelje. Na kraju krajeva, nitko ne može bolje od nas razumjeti i osjetiti našu tradiciju.