Lijek za recesiju: treba raditi!

Shout Out Louds su karijeru započeli početkom novog milenija, a već odličnim prvijencem “Howl Howl Gaff Gaff” su skrenuli pažnju na sebe. “Work” im je treći album, a dolazi nakon solidnog “Our Ill Wills“.

Na “Howl Howl Gaff Gaff” gledam kao jedan od jačih švedskih odgovora na eksploziju indie-rocka u svijetu, pa je prava šteta što nije uspio doprijeti do većeg broja ljudi jer bi tada Mando Diao dobio veliku konkurenciju koja bi ih učinila još jačim. “Our Ill Wills” je skrenuo više u indie-pop vode u kojima je ispao samo tek malo natprosječan album.

Vrijeme ide, prolaze dani, pa je bilo i vrijeme za novo izdanje u vidu “Worka” koji je donio dodatnu nadogradnju indie-pop zvuka s prošlog albuma. Zveket gitara više nije toliko okrenut garažnom zvuku, već je milozvučniji i melodičniji kao da se sprema poharati svojom slatkoćom. Većina pjesama tako vrlo lagano upada u uho što je svakako dovoljna crta da pojača priču o Shout Out Louds kao jednim od predvodnika indie-popa iz Švedske, iako imamo i mnogo bolje predstavnike poput benda I’m from Barcelona.

“Work” bi se mogao najlakše opisati kao švedski odgovor na dugu sušu bez albuma Belle & Sebastiana jer bi se mogle naći mnoge paralele između ova dva benda, budući da se Shout Out Louds svojim zvukom sve više približava škotskim korijenima twee-popa. Naravno, samim time se sve više udaljuje od indie-rocka, ali to je u neku ruku i normalno jer se svaki bend želi dodatno razvijati u pravcima koje dosad nisu istražili.

Većina pjesama ipak pripada nešto laganijim momentima koji su podosta sanjive atmosfere pa zbog toga s nekim pjesmama malo posustaje dinamika albuma. Gledajući u cijelosti, takvih je trenutaka malo pa ih možemo zanemariti u ukupnom dojmu.

Kao i mnogi albumi, tako i “Work” započinje s najhitoidnijom pjesmom “1999“. Pjesma se može opisati kao uspješan pokušaj radiofoničnog hita koji će skrenuti pažnju na novi album. Kažem uspješan, jer je pjesma dobra, ali sumnjam da je polučila željeni uspjeh. Slijedi je žanrovski slična “Fall Hard“, dok je prva prelijepa balada “Play The Game” odmah do njih.

U pjesmi “Walls” su se odlično poigrali s ritmom koji je u principu vrlo monoton, a opet vrlo veseo i razigran, ali već s “Candle Burned Out” se osjeća kao da smo sve čuli što nam bend može ponuditi na ovom albumu jer se glavni motivi (pre)često ponavljaju. Do kraja bih još svakako istaknuo “Four By Four” koja svojom melodijom ponovno pokazuje kakav potencijal imaju Shout Out Louds.

Postoje bendovi koji svojim šarmom navode na daljnja preslušavanja svojih albuma, a Shout Out Louds su jedan od njih. Od svojih početaka su skriveni dragulj sa sjevera Europe, a kako se sada čini, tako će i ostati jer im ipak nedostaje snage da naprave veliki iskorak prema naprijed (čitaj veliki hit).

Kada bi se rangiralo, “Work” bi bio negdje u rangu prošlog albuma i ne donosi nikakav korak prema naprijed niti nazad, već laganu stagnaciju, što u principu nije loše u ovom slučaju, budući da imaju niz prekrasnih melodija koje uljepšavaju svaku pojedinu pjesmu.