Life sucks

Montrealska pop-punk grupa Simple Plan svoju glazbu uglavnom stvara na temeljima koji su postavili The Ramones, a kasnije osuvremenili bendovi kao što je Green Day. Na svom drugom albumu nazvnom “Still Not Getting Any…” Simple Plan su se pobrinuili da svaka pjesma ima snažan refren bez obzira radi li se o brzim pop-punk temama kao što su primjerice “Promise” ili “Shut Up” odnosno laganicama u stilu pjesme “Crazy”.

Njihov trenutni hit “Welcome To My Life” započinje okidanjem laganih akorda na akustičnoj gitari praćenih samo vokalom Pierre Bouviera koji do refrena prerasta u snažnu himnu zaljubljene teenagerske generacije – “To be hurt, to feel lost, to be left out in the dark/To be kicked when you’re down, to feel like you’ve been pushed around”. Vrlo je vjerojatno da Pierre u svakoj pjesmi svojim tekstovima želi potaknuti slušatelje da se osjećaju jednako jadno kao i on sam – iako brzi ritam na to ni najmanje ne upućuje.

Tako ću uz malo čas navedeni stih navesti još jedan kako bih to predočio na praktičnom primjeru. U ekstremno brzoj “Thank You” pokušava biti sarkastičan pjevajući “Thank you for showing me that best friends cannot be trusted”. No, kako ne bi sve ostalo na samo sažaljenju u pjesmi “Me Against The World” tekst prelazi sa ‘ja’ na ‘mi’ pa nam bend buntovno poručuje “We won’t let them shove all their thoughts in our heads/And we’ll never be like them”.

Usprkos tome što nam Simple Plan pokušavaju proturiti svoju ideju kako je život sranje u kojem se ne možeš osloniti ni najbliže (dobro, u ovome ima ponekad malo istine) držim da će se većina ipak dobro zabaviti slušajući ovaj album nego li doslovce shvatiti poruku koju nam šalje.