Libar spaja žanrove i gazi predrasude

    3057

    Libar

    Libar

    Datum izdanja: 15.06.2012.

    Izdavač: Menart

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Kapi
    2. Poljubac pod pomrčinom mjeseca
    3. Glasnije
    4. Ne mogu reći ti zbogom
    5. Kukalo
    6. Tempus fugit
    7. Dite
    8. Mantra
    9. Vrime radi svoje
    10. Mir morskog dna

    Predrasude su ponekad vrlo, vrlo loša stvar i mogu čovjeka ograničiti u otkrivanju bilo čega izvan njegovih uskih krugova razmišljanja. To se dogodilo autoru ovog teksta koji se od klapske muzike drži otprilike kao klapska muzika od rocka. Daleko, čim dalje. Do Libara, koji ruši granice.

    I onda otprilike tri minute albuma mogu potvrditi da se ovaj hrvatski dosta važan, ali u posljednje vrijeme neopisivo naporan, glazbeni izričaj može presvući u nešto što može biti blisko i nama koji ne živimo odmah do mora te kojima riba i nije najdraža hrana na svijetu.Kada bismo popularnu klapsku muziku promiješali s U2-om, Boom, Pink Floydom i sličnim rockerskim elementima, dobili bismo neprirodnu, autentičnu i provokativnu glazbu. I kada bismo sve to začinili s očitim autorskim potencijalom i buntovnim pop-rock izričajem, dobili bismo Libar. Začuđujuće dobar bend/dobru klapu koja ruši predrasude i granice između nespojivih žanrova.Već od prve pjesme “Kapi” može se nazrijeti da ova klapa u osnovi nema veze s klapama kakve pamtimo i to je najbolja vijest u ovom moru presličnih pjevačkih družina s juga Hrvatske. “Kapi” je ujedno i pjesma s možda i najjačim komercijalnim potencijalom na albumu. Sljedećih je nekoliko pjesama, sve do “Ne mogu reći ti zbogom“, začuđujuće dobar spoj popularne glazbe, i to mainstream rocka Valjka, Gibonnija ili Kazališta s bogatom hrvatskom klapskom baštinom primjerenijom za neke druge publike.

    I u tom se nizu izdvaja pjesma “Glasnije” koja odličnim refrenom spaja dalmatinsku obalu i zagrebačke klupske rockerske gitare, mlađe i starije, južno i sjeverno… Pjesma “Kukalo” podsjeća na Bou, a “Tempus fugit” ima gitaru izašlu direktno iz “The Wall” ili “Dark Side of the Moon”. Ostatak je albuma u principu sličniji klasičnijoj klapskoj glazbi i ima manje veze sa spomenutim spajanjem nespojivog koje Libar toliko dobro radi. I tek toliko, drugi se dio albuma čini puno slabiji od prvog, osim djelomično pjesme “Dite” koja i u klasičnijoj klapskoj atmosferi uspijeva prenijeti duh Libara.

    Sve u svemu, ovim se albumom Libar pokazuje kao odlična rock klapa i originalni proizvod na našem Jadranu. Pitanje je hoće li budućnost donijeti opredjeljivanje Libara za rockersku poetiku ili klapski pristup, ali za sada funkcionira i ovako. Kad je ni vrit ni mimo. A zapravo je oboje.

    Muziku podržava