Ležerna vožnja u nepoznatom smjeru

Bila su to vremena kad je benzin još uvijek bio dovoljno povoljan da po njemu ne mjerimo psihološko stanje zemaljske kugle, kada nije bilo čudno sjesti za volan i odvesti se u nepoznato, raščistiti glavu i maknuti se od svih i od svega.

U današnje vrijeme to si mogu priuštiti samo napaćeni roditelji kojima
je to, nakon kuhinjske nape i usisivača, jedini način da nedavno rođeni
urlator prestane neobjašnjivo i bezrazložno urlati. I Free Ride, očito!

Kombinacija njihovog imena i naslova albuma “Venture” daje lijepo objašnjenje prije nego utonemo u svijet modernog metalcorea, kojeg gotovo bez iznimke, Europljani (i svi ostali) rade originalnije, smislenije, mrvicu drugačije i hrabrije od kalifornijske scene iz koje identični bendovi ispadaju i cure kao i aplikacije za posao iz kutije na našoj burzi rada.Dakle, proizvedeno na dobar stari domaći način koristeći provjereni know-how Architectsa, Parkway Drivea ili, u onim očekivanijim aranžmanima i idejama – Devil Wears Prada. Naravno, pjesme kao “NineToFive” ne mogu proći ni bez Bring Me The Horizon svježijih dijelova ili bolnih vokala “Break me down / Leave me empty / Shallow minds and blackened hearts / What ever it takes / Burn my bridges / Tie my hands and let me drown“.

Odlične gitare na “Burn This World” zazivaju Protest the Hero virtuoznost, ali i onaj dobro-poznati groove i prekide. Na istoj pjesmi malo se odšetalo i u epske vode, koje priču završavaju još jednim metalcore riffom i blackerskim gitarama.

“Bloodbound” je pokazala kako elektronika i klavijature i ovakvom žanru mogu dobro pasati, a da ne dobijemo nužno tzv. nintendo-core, dok sve postulate metalcorea i ulogu moćnog zatvaranja zadovoljava “Adversary“, pjesma koja najbolje pokazuje kako zadovoljiti svjetsku formu i staviti svoj potpis na nju.

“The Fallback Plan” kao svojevrsni promo singl najbliže je prišla uobičajenoj metalcore pjesmarici, pa bi je se mirne duše moglo ubaciti na neku europsku metalcore kompilaciju. Ali, upravo ostatak albuma pokazuje kako i zašto metalcore može dobiti svježinu. Moćni zvuk, headbanging preko ultimativno dubokih prekida i pokoji kompjutorski beat zadnje vrijeme daju premalo prostora za novotarije.

Free Ride su nenametljivim vokalima, odličnim zvukom (pobogu, radi se o metalcoreu a čak se i bas jasno nazire!) i pokojim hardcore gang-vokalima pokazali kako napokon naplatiti ultimativnu uvježbanost (cijeli bend), originalnost (gitaristički dvojac), upornost, turneje (i koncerti s ogromnim svjetskim metalcore imenima), krv, znoj, smijeh i suze…