Leti daleko, golube, leti…!

    3741

    Little Pigeon's ForHill Blues

    Pigeon's Flight

    Datum izdanja: 18.03.2005.

    Izdavač: Delta

    Žanr: Blues

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Pigeon’s Flight
    2. Ok Let’s Go…
    3. Goodbye Little Girl
    4. Further On Up The Road
    5. Pretty Little Girl
    6. Diggin’ My Potatoes
    7. Down By The Riverside
    8. Custard Pie
    9. Lonesome Valley
    10. Blues Hop Intro
    11. Baby Please Don’t Go
    12. T Train
    13. Lay Down Sally
    14. You’d Better Mind
    15. Steady Rollin’ Man
    16. Midnight Special

    Dobivši u ruke ovaj veseli prvijenac domaćeg blues trija Litlte Pigeon’s Forhill Bluesa našao sam se pred ugodnim izazovom recenziranja jer je blueserskih ostvarenja u Hrvata otprilike koliko i djevica na estradi. No nađe se i takvih pa se ovaj odličan trio u hrvatskoj diskografskoj blues pustinji iznenada pojavio poput vrlo stvarne i opipljive fatamorgane. Naziv album “Pigeon’s Flight” slikoviti je uvod u sami sadržaj CD-a koji vas od samih početaka navodi na vesele zamahe tjelesnim ekstremitetima.

    Članovi benda se međusobno izvrsno razumiju i nadopunjavaju u toj mjeri da sve zvuči poput istinski dobre, vesele i opuštene igre (album je snimljen u sat i po’ vremena op.a). Takva spontanost i kemija svakako doprinosi autentičnosti blueserskog zvuka ‘prašnjave ceste’ – negdje duboko ‘v zagorskim bregima’. Unatoč pohvalnoj činjenici što se ovi momci ne furaju na nešto što nisu, ovo nije autorski album jer se na njemu nalaze svega tri ‘forhill blues’ kompozicije, dok su ostalih 13 pjesama većinom obrade blues superjunaka poput Sonny Terryja, Robert Johnsona, i ‘slowhand’ Claptona.

    Prva od tri autorske kompozicije je i uvodna pjesma koja nosi naziv albuma. Odličan je to instrumental u kojem svoju zračnu igru započinju usna harmonika i akustična gitara. Let se nastavlja kroz klasičnu blues kompoziciju “Goodbye Little Girl” u kojoj Tomislav Goluban, frontman benda, vrlo vješto pokazuje zašto je prethodnih godina bio vrlo zapažen na Hohnerovim natjecanjima svirača usne harmonike. Slijedi moćna kompozicija “Further Up On The Road” sa vrlo zanimljivim akustičnim početkom na gitari kojom Ante Prgin (Fali V) na trenutke zvuči poput Stefanovskog, dok se u slijedećim trenutcima već kreće funky stazama popraćen hipnotičkim basom i vlastitom, vrlo ugodnom, vokalnom izvedbom.

    Muziku podržava

    Iako to, zbog subjektivnog dojma, nerado spominjem, najslabijom točkom albuma doima mi se prosječna vokalna izvedba frontmana Tomislava Golubana koji, na sreću, svoje vokalne sposobnosti i nerazumljivi engleski odlično kompenzira neprikosnovenom izvedbom na usnoj harmonici prepunoj strasti i osjećaja za ‘feeling’. Kuriozitet albuma je gostovanje Ivice Kostelića koji se dobro zalaufao i na slide gitari u obradi Big Joe Williamsove “Baby Please Don’t Go“, te kratka autorska kompozicija pod naslovom “T Train” u kojoj Goluban efektno predstavlja zvuk Zagrebačkog glavnog kolodvora još jednom pokazujući svu raskoš poznavanja usne harmonike.

    Ovaj odlično produciran album svojom kvalitetom izvedbe, humorom i neposrednošću sigurno zaslužuje veću pozornost i priznanje nego što će ju vjerojatno dobiti. U međuvremenu vašu pozornost usmjerite na njihov službeni web www.pigeonfhb.com.

    Muziku podržava