Beirut
The Flying Club Cup
Datum izdanja: 09.10.2007.
Izdavač: Ba Da Bing!
Žanr: World Music
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nakon uspješnog glazbenog eksperimenta s balkanskim melodijama na albumu prvijencu “Gulag Orkestar” (2006.), američka indie-etno skupina Beirut 2007. godinu zaokružuje novim i još boljim albumom “The Flying Club Cup“.
U pauzi između dva albuma nisu se previše odmarali, naprotiv, snimili su i objavili tri EP-a i to “Long Gisland”, “Pompeii” i odličan “Elephant Gun”.
Unatoč svojoj hiperproduktivnosti, bend i dalje ostaje originalan i inovativan tako da im je i drugi studijski album pravi mali miks na prvi pogled teško spojivih melodija, a u izvedbi Beiruta te su poteškoće prilično jednostavno svladane njihovim umijećem da iz nespojivog naprave pjevne i melodične skladbe.
Sukladno tome, album svojom svježinom i originalnošću niti malo ne zaostaje za prvijencem, naprotiv “The Flying Club Cup” zvuči puno kompleksnije i zrelije, i nudi nam nezaboravno iskustvo slušanja francuske šansone u izdanju kakvo još nikada do sada nismo čuli.
Album je stvoren da budi snažne emocije nekakve pozitivne sjete i već nakon uvodne pjesme “Nantes” čovjek se osjeća upravo tako- pozitivno sjetno. Sličan osjećaj priziva i “A Sunday Smile” gdje najviše dolazi do izražaja savršena kombinacija trube, kontrabasa, harmonike i vokala.
“Guyamas Sonora” nakon laganog uvoda nudi neočekivani energični završetak što je još jedan dokaz glazbenog sazrijevanja benda. Pjesma “Cliquot” ostavlja najbolji dojam na prvo slušanje svojim psihodeličnim uvodom odsviranim samo na harmonici i pjevnim nastavkom pjesme sve do energičnog, gotovo veselog završetka. Idealna pjesma za slušanje nakon napornog radnog dana, u kojem ste barem triput poželjeli zadaviti vlastitog šefa.
“Forks and Knives” pjesma je u kojoj totalno dolazi do izražaja utjecaj majstora francuske šansone Jaquesa Brela. Nakon nje slijedi zanimljiva “In the Mausoleum” odsvirana na način kako bi je vjerojatno odsvirali Radiohead u svojoj ‘Kid A/Amnesiac’ fazi da su se kojim slučajem i oni odlučili baviti francuskom šansonom.
Album zatvara naslovna The Flying Club Cup koja sama stavlja točku na i još jednog uspješnog glazbenog eksperimenta.
Ako vam je “Gulag Orkestar” bio dobar, “The Flying Club Cup” bit će vam odličan. Dugo se već nije pojavio bend koji će zbog svoje originalnosti otići u takve glazbene krajnosti (čak se i rimuje) i svakako ga treba slušati i slušati i slušati…
