Let3 s “El Desperadom” postali bend s pedigreom

Prvi album Let3 “Two Dogs Fuckin’” pratio je rušenje Zida, a njegov nasljednik, jedan od prvih hrvatskih i zasigurno prvi riječki CD “El Desperado” pristigao je po rušenju SSSR-a i druge Jugoslavije u zori našeg posljednjeg rata 1991. godine, ali u odnosu na prvijenac, vrlo vedriji i sličniji onom što danas nazivamo Let3. Svojim reizdanjem “El Desperado” je postao punoljetan i sada ga svi smiju i mogu konzumirati.

Mračnu ozbiljnost s kraja osamdesetih Let3 početkom ludih devedesetih zamjenjuju provokacijom i zajebancijom u novom, više garage-ruhu, za razliku od prethodnog, nastalog pod utjecajem punka, što je osjetno u hitu “Fuck Famiglia” i “Pokvarena žena“. Međutim, utjecaj Termita ni na drugom albumu ne jenjava u potpunosti pa im odaju počast vlastitom interpretacijom legendarnog “Vjernog psa“.

“El Desperado” također započinje još jednu tradiciju riječke rock-atrakcije, a to je provlačenje “Ciklame“, predstavljene na prvijencu, kao svojevrsnog auditivnog zaštitnoga znaka i simbola benda koji ćemo imati prilike čuti na kasnijim uracima. Međutim, drugi se album ne može pohvaliti svojom koherentnošću i kvalitetom kao debitantski pa za razliku od spomenutog, ovdje prepoznajemo tek nekoliko hitova koje i danas slušamo na koncertima, dok je ostatak prosječan.

Nažalost, i ovdje su dodatni materijali svedeni na tri live-izvedbe i “Elevry budy nous’a” – svojevrsnu produženu šaljivu repliku “Ciklame”, ali ponovno su dokaz popularnosti, originalnosti i nepretencioznosti riječkoga rocka.

“El Desperadom” Let3 su si nesumnjivo utabali put prema tronu tadašnje domaće underground scene i kopali kanale do nove publike čak i izvan naših ratom obavijenih granica. Sav gnjev akumuliran pa izbačen prvim albumom dvije godine kasnije zamjenjuje lukav i zajedljiv tekst te veseliji karakter koji će ih već nadolazećim albumima učiniti vladarima hrvatske rock-scene, a koji dokazuje da su već ovim uratkom pronašli i definirali svoj izraz.