Lelee: Indie rock od Vardara do Triglava

Mislim da nijedan drugi naslov recenzije za album “Čuka bije pumpa” ne bi bio prikladniji nego baš ovaj koji sam iskoristio, a u kontekstu stare izreke koja je spajala krajnji sjever i jug bivše države. Korijeni članova benda Lelee sežu iz Bitole, Beograda i Ljubljane, a priča se zakotrljala upravo u slovenskom glavnom gradu gdje sve troje žive.

Damjana znamo iz surf benda Molokai, a kasnije je još imao i ‘slovenski bend’ Rush to Relax, Jelena originalno iz Srbije, već desetljećima živi i stvara u Ljubljani, a od bendova treba izdvojiti Trus!, Škrip, Borghesia, dok je bubnjar Jan iz benda Kalu. Upravo ta njihova šarolikost, a opet zajednički nazivnik Ljubljana, dala je jednu lijepu perspektivu bendu u kojoj godine nisu bitne, sve dok su ideja i kreacija u prvom planu.

Za osnovne utjecaje rekao bih da je to prvenstveno britanska indie glazba od ’80-ih do danas s primjesama mnogih lokalnih bendova, što zapravo Lelee čine vrlo specifičnim bendom koji može ispucati niz predivnih sanjivih melodija, te vas osvojiti već i na prvo slušanje. Da budu pristupačniji i drugim ex-Yu državama, miješaju jezike na kojima pjevaju, pa čak niti s tim ne bi trebali imati problema. Bilo kako bilo, glavni forte im je takav da ne bi mogli promašiti niti da pjevaju na hebrejskom.

Uvodna “Izvan sebe” pokazuje genijalnost koju bend posjeduje. Post-punk poigravanja, uz britak ritam i odlične vokale (izmjenjuju se Jelena i Damjan) te frenetične rifove, čine pjesmu takvom da ju ne preporučujem slušati dok vozite jer ne znam kako ćete moći momcima u plavom objasniti zašto ste toliko jako stisnuli papučicu gasa.

“Fasciniran (sum od mnogu lugje)” ima taj zvuk gitara iz ’80-ih, “Ništavilo” zvuči kao balkanska verzija milenijskog otočkog indie rocka, “Čudo” možda ima najviše utjecaja regionalne glazbe od pred par desetljeća, “Kratkog daha” eksplozivna je rock stvar, “Poželuvam” najduža je i vrlo zavodljiva, “Srce” ima hrpu zanimljivog glazbenog poigravanja, kako instrumenata, tako i vokala, “Kopnež” sanjiva je space indie rock balada, dok posljednja “Generacija XYZ” bijesna je punk stvar.

Ponegdje Lelee malo zapnu, ali na svu sreću, to se vrlo rijetko dogodi. Većina materijala prolazi u hipu, pa mu s lakoćom možete dozvoliti da vas cijelog obuzme. Vidi se da imaju dosta iskustva na alter sceni naših prostora, pa su to fino objedinili u nešto novo i drugačije. “Čuka bije pumpa” zabavan je album kojeg vrijedi poslušati (više puta).