Led Zeppelin uvijek ostaje isti

Podaci o petsto postotnom povećanju prodaje kataloga Led Zeppelina zastrašujući su. Naravno, u pozitivnom smislu. Prodaje se sve, baš sve što ima logo Led Zeppelina. Prošlogodišnji koncert u Londonu pokrenuo je pravu lavinu ponovnog pokretanja emocija prema ovom, po meni, najvećem rock bendu svih vremena.

U tim i takvim novonastalim okolnostima, Led Zeppelinov se izdavač pobrinuo da se objave neka, uvjetno rečeno nova, ali i da se neka stara izdanja malo poboljšaju. Tako je nakon klasičnog, sjajno prihvaćenog ‘best-of’-a “Mothership“, objavljeno i remasterizirano, preproducirano i redizajnirano izdanje, pa možemo ga nazvati, koncertnog albuma “The Song Remains the Same“.

Mada je on već više od tri desetljeća (objavljen 21.10.1976. godine) službeno etiketiran kao soundtrack za istoimeni film, u stvari se radi o koncertnim snimkama u njujorškom muzičkom hramu Madison Square Gardenu, snimljenih na američkoj turneji 27., 28. i 29. srpnja 1973. godine, nakon izlaska petog albuma “House of the Holy”.

Soundtrack također u potpunosti odgovara istini, jer postoji i istoimeni film objavljen na vizualnim izdanjima, na kojem ima mnoštvo drugih detalja, tako da priča uistinu poprima i karakteristike filmsko-dokumetarnih djela. Kao što odgovara istini da je ovo još jedan u nizu odličnih koncerata, ovdje maksimalno poboljšan preprodukcijom (Jimmy Page), miksom (Kevin Shirley (Iron Maiden)), ali i drastično prihvatljivijim dizajnom omota.

Uz tamnu, ‘kartoniziranu’ vanjštinu omota, bogato je opremljen 24-ero stranični booklet, koji nudi mnoštvo originalnih fotografija, tehničkih podataka, te širi osvrt Camerona Crowa iz kolovoza 2007. godine. Ipak, najveća vrijednost ovog izdanja leži unutar okruglih pločica, koje donose još dodatnih promjena u odnosu na originalno izdanje.

Naime, umjesto devet, koliko ih je ‘upakirano’ 1976. godine, ovdje je svih petnaest pjesama koje su Zeppelini svirali tih triju noći u New Yorku. Tako se mogu čuti “Black Dog” (s “Bring It On Home” introističkim dijelom), zatim “Over the Hills and Far Away“, pa “Misty Mountain Hop“, “Since I’ve Been Loving You” i “Heartbreaker“, pjesme koje svoje mjesto, u to, ali kasnije vrijeme na čuđenje mnogih, nisu našle na dvostrukom vinilnom izdanju.

Uz malo izmijenjeni raspored, ostale pjesme su iste, a kao i uvijek, posebno impresionira savršena “Stairway to Heaven“, pjesma koje se čovjek jednostavno ne može naslušati, zatim “Moby Dick“, s neponovljivim Bonhamovim bubnjanjem ili “Whole Lotta Love” s proto heavymetalnim, maestralnim, nestvarno sjajnim Jimmyevim solažama.

Iako ovaj materijal nikada nije smatram istinskim live-albumom Led Zeppelina, činjenica je da je jedini pravi te forme napravljen u vremenima dok je bend bio aktivan. Naravno, on se ne može ni u kom slučaju uspoređivati s “How the West Was Won”, no da ima svoju strašnu, neprocjenjivu, povijesno-kulturnu vrijednost, to mu nitko ne smije osporiti.

I tako, dok traje sapunica o mogućem nastavku reuniona Led Zeppelina, ovo će izdanje u iščekivanju povoljnih vijesti biti mali (možda i veliki) nadomjestak svima koji se nadaju u pozitivan ishod dogovora i pregovora o velikoj svjetskoj turneji benda koji je oduvijek bio miljama ispred vremena u kojem je živio i radio.